Marketing
obiteljski
Početak rujna nam je bio udarni, više nego što se očekivalo. 
Psihički sam se pripremila "samo" za nove momente na poslu,a na to se naslagalo i sve drugo, pa sam odmah u ponedjelajk pukla i suze ronila 
Osim što sam bila napeta zbog posla, bila sam unezvijerena i zbog jaslica.
Tek sam taj dan saznala da su Vitu prebacili u drugu grupu, drugim tetama
iako mi je njegova najdraža teta Ana rekla da je uobičajeno da vode grupu dvije godine. Al ne, četvero "velikih" su stavili u drugu grupu.
Pa sam mislila kak bude sad to podnio 
al sam ga polako pripremala i rekla mu da više nije "Medek" nego "Maca. Tete nisam spominjala, prepustila sam to tatici 
Drugo jutro na putu u vrtić je tati stalno govorio "teta Ana",a on mu je samo rekao
"možda neće biti teta Ana" i na kraju je sve super prošlo, bez suza. 
Tete su OK, grupa je odmah kraj izlaza na dvorište pa su uglavnom tamo, a to je njima ipak najvažnije.
Ono što me dotuklo u ponedjeljak je nastavak rasprave (od nedjelje 
) oko imovinsko-financijske problematike. Baš mi se na sve nije raspravljalo još i oko nečeg što ne možemo riješti preko noći,a u što smo linijom manjeg otopora sami ušli. Umjesto da smo odmah sjeli svi za stol (nas dvoje, moji i svekrva) i dogovorili se što i kako bi bilo najbolje, a da svi budemo zadovoljni.
Ah, uvijek je čovjek pametan i zna što bi kako trebalo NAKON što se film već odvrti 
.
Nakon takvih epizoda, mužić se zbog grižnje savjesti sav rastrči, zivka 5x dnevno i sl.
Pa nazove nakon što je odveo Vitu u vrtić :
"Skuhao sam ručak i oprao prozor, idem se sad spremiti na posao"
"Meni treba tvoje razumijevanje, a skuhati ručak i oprati prozor mogu i sama. Vidiš da sam napeta, vidiš da mi je na poslu totalna promjena, pa daj me onda pusti to popodne da dođem k sebi i posložim dojmove, a ne da me tlačiš sa
temama koje i onako ne može riješiti u tom trenutku, ne ".
Shvatio je, valjda....
Taman riješim stvar sa njim, lagano rasterečena, u očekivanju mirnog popodneva vodim Vitu iz vrtića, jedmo sladoled, pričamo, zvoni mobitel. Svekrva. Već je na vratima, pa nas je čekala na igralištu ispred kuće. Ma prestala sam se već i ljutiti kaj samo bane na vrata, ko' da ne može nazvati sat-dva prije da bude došla.
Kažu knjige da ljude treba prihvatiti takvima kakvi jesu, pa eto, ona je takva 
Ostatak tjedna je bio nešto bolji. Vito zadovoljan u vrtiću , bez suza i scena, malo je doduše došao čudno obučen jučer doma.
Kaže mužić da kad je došao po njega on je bio u nečijoj tuđoj majci . A A hlače su bile iz ruksakića u kojoj mu stoji rezervna roba u vrtiću. Al one koje sam mu ujutro obukla nisu bile doma.
Veli muž " neke zelen hlače su u ruksaku, ja ih nisam uzeo doma. Kad sam došao, bila su samo još četvorica, ostali su na privikavanju pa su otišli ranije doma.. Dvojica su još spavala, jedan je hodao okolo samo u gaćama ,a Vito je bio u tuđoj majci" Sve je dobro dok ne navlači tuđu dudu 
, jer od tud kreću sve vrtičke boleštine.
Al dude se nikako ne uspjevamo riješiti, to mu je najbolja prijateljica. A ni za skidanje pelena nije baš zainteresiran.
Kaže " Ja sam beba,nisam ja deko (dečko)"
Post je objavljen 05.09.2008. u 10:10 sati.