U polutami jesenjoj,
zatrpana mislima,
sjetih se raskoši nočne i
nekih prošlih jeseni.
Na uglu moje ulice,
lomila se noć na djelove,
dani na godine.
Blještave perlice mog smijeha
letjele su kroz tamu i ....nestale.
Ukrali su mi smjeh iz oka i
ljubav iz srca,
moju....tvoju...
Poražena vlastitom tugom,ne želim plakati...
suze ne priznajem ni sebi.
A u vjetru ,
koji puše u lice
još osjetim dah ljepote,dah ljubavi.
Hladni dlanovi na vrućim obrazima samo su
poziv na povratak u stvarnost,
no ne želim to...
sanjat ću o svemu što nisam
smijati se svemu što me veseli,
pjevati tiho ko nekad,
i gledati te....
bez riječi,bez treptaja
Tek onako .....za sebe....
Post je objavljen 09.02.2011. u 14:58 sati.