Efo me nakon dosta wremena, nemrem pisat blog swaki dan jer je kao nekakwa greska n astranici..zato wam se ispricawam...Owaj put chu pisati o swachemu...Jednostwano je istina da ljubaw uwijek ali uwijek boli, chak i kada smo najsretniji ona se raskine i cowijek padne u duboku i weliku depresiju...Tako je kod mene, a i kod mnogih od was zasigurno...Zaljubljena sam, ali to je swe ochito nesretno...Neam jebene sanse kod te osobe, bar tako mislim, neam jebene sreche u owom jebenom ljubawnom ziwotu.Zelim da me zaljubljenost u jednu osobu prode, jer znam da ako ne prode da chu i dalje patit...Zasto je tako neznam...Pochela sam mrziti samu sebe,neznam razlog...Zelim se promjeniti,jednostawno se zelim promjeniti...Zasto je tako neznam...Na jedan nachin iam swe krasno i ljepo, super ziwot, frendowe, swe super, ali kao da to neznam cjeniti, jednostwano mislim da nie swe OK kako se zasad cini...Mozda je to zato sto se bojim da se ne ponowe neke stwari koe su se nekoc dogadale. Uwjek kada sam sretna, ta srecha nekako padne i nestane, kao da se wishe boim biti u srechi. Pred drugima sam uwjek nasmjeshena i sretna, ali kada sam sama nisam takwa...Skriwam swoje strahowe iza osmjeha...Znam da che ponowno dochi oni teski dani, dani puni depresije i opet me nitko neche mochi prepoznati, neznam zasto...Jednostawno me uhwati takwa nekakwa depresija...Nezelim da tako bude, ali bit che, osjecham to...neznam jebeni razlog...Srechu chu kao i dosad trazit u frendowima, nadajuc se da neche biti kao prije, da wishe nechu nijednu frendicu powrjedit, da nechu nikoga powrjedit...Zbog dosta stwari se osjecham jako kriwom, sjebano je swe to, swi ti osjechaji...Neznam wishe kaj da kazem, samo nezelim owako nastawiti...Samo zelim nach jebenu srechu...Nadam se da me wishe nitko neche widjet kako plachem, takwu su me widjele samo neke osobe ali nadam se da wishe neche biti tako...
Post je objavljen 04.09.2008. u 22:20 sati.