Čini mi se da mi je um suh, da misli ne ostavljaju tragove, nego projure jasno formirane na način gušterica na televiziji, jasnim slow motion pokretima pod okom makro objektiva uz osušene grančice grma u paleti jednostavnih pustinjskih boja čistog neba, a pijesak se ušuška nazad u rupice i ostavi trag traga, koji ne kaže ništa nego da je bilo traga.
Pri djelovanju je bitnije djelovanje od rezultata djelovanja. Kako kraj ne donosi preobrazbu i promjenu već jedino kompletiranu akciju, tako sposobnost stalnog isponovnog djelovanja preduhitruje pojavu nepromijenjenih okolnosti nakon završavanja.
Ponekad tako naletim na emisiju iste teme, samo inferiornu i konfuznu, pa je eto napišem, makar mutnu i nekristaličnu. O bože, koja nategnuta stilska figura.
Post je objavljen 04.09.2008. u 19:33 sati.