Velika Gospa, tajna agentica Generala Zime, a navodno i osobna pouzdanica same Ledene Kraljice, koja je mudro instalirana usred ljeta kako bi rashladila Svijet, ove je godine potpuno zakazala. Ne samo da trupe Pukovnika Jare nisu uspješno suzbijene, već su se još više razjarili. Vjerojatno potpomognuti Gustavom, Ikeom i drugim Uraganima daleko tamo u Meksičkom zaljevu, nove i nove pukovnije vreline pristižu trasom golfske struje kao po toboganu, pokupivši usput mnoge afričke dobrovoljce željne borbe protiv Dalekog Sjevera. Domaći izdajnici, klimatizacijski uređaji, podgrijavaju dodatno stvar, dok Pukovnik Jara trlja ruke.
- Onda, što ti se čini? – pitam Debelog Vrapca i otpijem gutljaj piva iz bogovski orošene boce. Hmm, neće dugo. Rosa na boci, ne vrućina. – Dugo već nismo imali ovakvu bitku.
- Živ. – odgovori vrabac, i učinilo mi se da je potvrdno kimnuo.
- Jara ne popušta, rastjerao je neprijatelja sve gore do Finske, kako čujem...
- Živ... – ovaj put je bilo neodređeno, kako već odgovaramo kad treba prosuditi neko rekla-kazala. Čuj, da Finska? Tko to zna...
- No dobro! To nije razlog da ne maznemo još jednu pivu. Hoćeš još onih mrvica?
- Živ!
Bilo je to sigurno i nedvojbeno „da“, potpomognuto poskočenim nožicama.
U dobrom društvu, sve je lako podnošljivo, pomislim.
Post je objavljen 04.09.2008. u 21:15 sati.