Marketing
Tješiti i hrabriti
Najvažnije pravilo duhovnih otaca jest: ne osuđivati i ne ražalostiti, nego bodriti i tješiti. Duhovnog oca definira upravo njegova zadaća da hrabri braću. To dolazi do izražaja u mnogim izrekama otaca. Tako Poimen daje sljedeći savjet duhovnim pratiteljima:
Kada neki čovjek griješi i laže govoreći "Nisam sagriješio", ne osuđuj ga jer ćeš ga inače obeshrabriti, ali kada kažeš: "Ne boj se brate, ali čuvaj se ubuduće!" time pobuđuješ u njegovoj duši kajanje. Ni u kom slučaju brat ne smije otići tužan, jer mu se inače neće više moći pomoći.
Poimen zato više ne želi da se drugome otkriva njegova istina. On osjeća da se ta osoba još uvijek ne može suočiti s istinom. Zato ga on hrabri bez da mu ukazuje na njegov grijeh. Bodreći ga, ohrabruje ga da se suoči sa svojom istinom. Duhovna pratnja, prvo, mora stvoriti prostor povjerenja u kojem se ta druga osoba može, sve više i više, suočavati s istinom.
Duhovnom je pratitelju stoga potrebno strpljenje i prihvaćanje i onda kada druga osoba još uvijek ne može prihvatiti istinu. Potrebna je vjera da Bog ne želi dići ruke od te osobe, nego je probuditi za novi život.
Duhovni otac mora osjećati što je primjereno za drugoga. On snosi odgovornost ako preoptereti ili rastuži drugoga. Dar razlikovanja zahtijeva da se uživi u drugoga, da ga se razumije, uzme u obzir njegovu čežnju i urođenu sklonost, životnu priču i rane i da mu se pruži savjet koji bi mu pomoglo.
Poimen ovdje ne barata idealima koje želi natovariti bratu, nego polazi od konkretnog čovjeka i razmišlja kako bi ovaj čovjek mogao pronaći put k životu i ljubavi.
Anselm Grün
Post je objavljen 04.09.2008. u 21:10 sati.