Nisam imala sestru.
Ali, Zana je popunila tu prazninu. Naše sestrinstvo se probudilo tek u studentskim danima, iako smo još od osnovne škole zajedno koračale na putu od kuće do škole i natrag.
Obožavala sam ju. Ona je bila moja princeza iz bajki i oličenje ljepote kakvu mi umišljamo još od malih nogu. Čak sam zamišljala svoj osamnaesti rođendan u općinskom uredu, gdje ću potpisati svoje novo ime: Zana.
Trebalo je proći skoro četvrt stoljeća, da bi povezane ratnim strahotama, sjedile u jednom malom restoranu u Minhenu i ja joj pričala koliko sam ju voljela i obožavala njen tihi i mirni lik u djetinjstvu. Za razliku od svoje nemirne i živahne sestre bliznakinje, Zana je bila za sve nas dobra i poslušna princeza.
To što ju je život bacao kao mali brod na podivljalom oceanu, silno me rastuživalo. Poželjela sam nadnaravne moći, pa da čarobnim štapićem zaustavim oluje u njenom životu i podarim joj samo najbolje od života.
Moj čarobni štapić bilo je moje 'pero'. Sjela sam i posvetila joj priču, u kojoj sam izmislila njenu budućnost.
Samo nakon nekoliko dana, stigao mi je e-mail:
"Dolazim 17-og. Kad ćemo se vidjeti?"
Amerika je bila zemlja daleka i nismo se vidjele već tri ljeta. A novo je već dobrano pokucalo na vrata.
Buran period koji je dolazio ispred mene nije mi dozvolio da joj obećam bilo što, ali da ćemo se vidjeti bilo je obvezno, makar i na trenutak.
Nisam ju pitala odakle nagla odluka i što se događa. Ta, uz kavu će mi ispričati jednoga dana.
I konačno, u srcu ljetnih vrelih dana, nalazimo se ispred njene zgrade. Stigla sam u svom novom ljubimcu, a njena slatka glava nagnula se preko ograde na vrhu nebodera i smijala se. Mahnula je rukom u znak da stiže odmah. Vrištale smo, okretale jedna drugu kao što se okreće ringršpil, dodirivale si plave kose i haljine sličnoga kroja, uspoređivale pete na sandalama i zaključile da smo još više slične jedna drugoj.
Bilo je doba dana u kom su ljudi još uvijek bili zavučeni u svoje zamračene stanove i čekali večernji povjetarac.
A mi smo sjele u duboke pletene stolice najboljega restorana u gradu i započele sa svojim ispovijedima.
Prvo ona.
Nije mijenjala boju glasa. Jednolično je nizala jednu za drugom rečenice o svom životu koji je zapeo u procjepu. I nakon godina pametnoga ulaganja u sebe i obrazovanje, sve se svodilo na čišćenje američkih govana bogatih starih kapitalista.
A onda joj je stigla vijest o nasljedstvu. U jednom ludom trenutku, odlučila je umjesto slanja punomoći faksom, kupiti kartu u jednom smjeru i poći u nepoznatu budućnost, prvi put bez plana i programa. Na pragu pedesete za mnoge je to bila obična ludost, no, bila je preumorna od stvaranja svoje budućnosti u zemlji bez milosti. Nije mogla dalje sama stvarati američki san. Brak je propao, kćerka je odselila.
A onda je zapelo. Nisu se nikako mogli riješiti zajedničkoga nasljedstva.
"I to je to." - rekla mi je kroz osmijeh, zabljesnuvši svojim uvijek prekrasnim bijelim zubima.
"Znaš li ti da sam ja samo par dana pred tvoj e-mail napisala priču u kojoj sam izmislila tvoju budućnost. Upravo ovakvu." - rekla sam joj kroz smijeh.
"Kako?" - pitala je ništa ne shvaćajući, o čemu ja to pričam.
Izgovorila sam samo nekoliko rečenica natuknica i obećala kopirati priču i poslati e-mailom.
Mama je kući čekala s nestrpljenjem raport o našem susretu. Pričala sam joj o Zaninom zajedničkom nasljeđu i dodala kako sam napisala priču, nabacivši nekoliko detalja iz priče.
"Zar nisi rekla da je stričev stan, a ne bakina zemlja.?" - pitala me mama.
"Ma, ne, mama! Pričam ti moju priču sa izmišljenim krajem." - objašnjavala sam majci, koja u tom trenu nije znala što je priča, a što Zanina stvarnost.
Kad je mama shvatila, zinula je u čudu i poklopila rukom usta.
"Nemoguće!" . dodala je.
U tom trenutku čuo se zvuk zvona na mobitelu.
Bila je Zana.
"Hej...zaboravila sam te pitati: kad ćeš mi gatati u kavu?"
"Ma, daj draga, znaš da sve izmišljam. To je za naivne. Ništa ja ne vidim." - pokušala sam ju odvratiti od naivnosti iz naših studentskih dana.
"A, ne, ne!!! Vidiš ti itekako dobro. Kad znaš gatati u priče, kako ćeš mi tek u šalicu!" - bila je uporna moja prelijepa Zana.
Post je objavljen 07.09.2008. u 17:09 sati.