
Summer dream III by ~Bloddroppe
Ne znam zašto pišem ovaj post. Nemam nikakve ideje....ništa mi se posebno ne događa, pogotovo ne u školi. Ništa mi se ne da raditi. Ne znam uopće kako sam se natjerala da pišem ovaj post...
U školi se ne događa uglavnom ništa novo. U razredu je ludnica, nastavnici pokušavaju raditi, nama se naravno ne da, u glavama nam je totalna zbrka, što zbog vrućine koja nas drži što zbog *nenadano* prekinutih praznika i odmora.
Pokušavam se odvojiti od interneta, kompjutora, televizije...nemoguće....
Kao što vidite iz priloženoga, u mojoj glavi vlada kaos...
Stvarno pokušavam biti normalna djevojka. No uza neke činjenice (kao brza promjena raspoloženja, inat i neka određena doza očaja...da ne nabrajam sada sve ostale probleme..) dobro i uspijevam. Moja majka mi je nedavno poklonila rokovnik (mislim halo???koja cura jednostavno ne želi dobiti rokovnik od svoje mame????) sa popratnim razgovorom o mojim potisnuti osjećajima i sarkazmom....Užas
Slično mi je (o sarkazmu) lani govorila i nastavnica iz hrvatskog. Misli da previše ismijavam neke ljude odnosno njihove loše postupke. Tema je bila Problemi dana[njih madih. Ja sam naravno uhvatila svoj razred i promatrala ga jedno 10ak minuta i napisala opširni sastavak o pušenju, njihovim poslijedicama, manama (i prednostima, haha), snifanju tableta, alkoholu i pijanim curama koje se deru u 2 sata u noći u svojim oskudnim kompletima Women secret (naravno to se sve slično događalo na mom matualcu, koji je by the way bio čista koma), kao i štetnosti bacanja otpadaka u more i okoliš. Moja nastavnica je totalno zgazila moj ionako malo samopouzdanje rekavši mi da sam malo prestroga prema svemu tome i da nemam razumijevanja za puknute pubertetlije.
Još sam morala platiti 200 kn za razbiveni televizor u susjednoj sobi..........
Pa gdje je tu pravda pitam se ja?!
Nekako sam uspjela ponovo dignuti moral na određenu razinu (tek toliko da sama sebe ne sažalijevam) kad su me u razredu počeli zvati matematička freakuša.
A što je najgore, uopće me ne poznaju. Ne vide kakva sam osoba...Mislim da je važnije da ljudi su pošteni i iskreni...a ne bezobrazni i slatkorječivi. Takvi mi ne trebaju; ne trebaju mi ni oni koji me vrijeđaju, a ni oni koji me žale. Meni trebaju prave, iskrene osobe.

Žudim za boljim načinom života, za školovanjem, za uzvračenom ljubavi, za mnoštvom dobrih ljudi oko mene, za boljim svijetom, bez droge i alkohola, bez prijevara i pohlepe....za svim što je lijepo...
I ne želim odustati ni od čega. Znam da ne mogu birati ljude koje viđam u školi, na ulici, u videoteci, u knjižnici, ambulanti...
Nedavno sam gledala (opet) Gospodara Prstenova. Bit filma; prijateljstvo i odanost, pravda i ljubav...volim taj film. Ne samo zbog uspjeha na velikom platnu, zbog slatkih glumaca, zbog 11 osvojenih Oskara, ili zbog nečeg sličnog. Najviše zbog prikazanog svijeta koji ja volim. I zbog poruke.
Jer do sada nigdje nisam vidjela osobe koje su spremne riskirati sve zbog prijatelja. Nisam nikoga vidjela sličnog Frodu i Samu. Jer ta dva lika su me fascinirala...Ali nastavljam se nadati da bar postoji jedna...I da ću je jednog dana upoznati...

Mt Doom Hobbits by jasonpal
Post je objavljen 05.09.2008. u 21:10 sati.