Vjerovatno su sve žene svijeta došle u priliku da barem nekoliko tisuća puta u životu izgovore slijedeću rečenicu:
"Nemam što obući!!!"
Isto sam izustila i ja dok sam jutros stajala pored širom rastvorenih vrata ormara. Nekako sam -uz tešku muku- uspjela sklepati dobitnu odjevnu kombinaciju (crno - crno = sve je crno na poslu), i cijelo moje jutrošnje spremanje za posao prošao bi bez ovoga posta da se nije dogodilo ono najgore!!!
Naime, nisam pretjerano spretna osoba kada se nalazim u četiri zida svoje kuće, stoga često izletavam iz iste sa ponekom flekicom od paste za zube ili sa malim tragom pudera na tamnoj majici, ali ovo što sam jutros sama sebi priuštila, prouzročilo je navalu suza na moje oči.
Sva tako pic - pic sređena sjedam u omiljenu fotelju u nadi da ću u miru popiti do tada još netaknutu kavu, te staviti poslijednji sloj maskare na trepavice i time okončati spremanje, ali rukavom svoje gotovo savršene majce za posao, nekako (baš meni svojstveno) uspijevam zakačiti prepunu šalicu kave (ni manje ni više nego od 2 dl) koja potom završava po mojim rukama, majci, hlačama... Uglavnom, uspješno sam uneredila sve i jedan komad odjeće i donjeg rublja koje sam imala na sebi!
Pošto nisam paničar, zaključila sam da imam još 10 minuta vremena i da mi je to sasvim dovoljno za tuširanje od ljepljive kave i za presvlačenje. Tako sam i učinila! Istuširana, umotana u ručnik, ponovno sam pristupila ormarima i krenula u potragu za "blagom".
Isprva sam grebala po površini i donekle pažljivo preslagivala majce, hlače, šosiće, sakoiće... Ali kad se čovjeku žuri, baš mu stvari ne idu na ruku.
"Ovo mi je premalo! Ovo mi je prešareno! Ovo sam nosila jučer! Fuj! Ovo... ne sjećam se ni otkud mi to, pa to ima čipku oko vrata!!! Možda ovo??? Ne, pupak mi se vidi, ne bi baš bilo pristojno da takva dođem pred klijente!
Ovo ima šljokice, pa ne idem na cajke!!!"
Uskoro se moje pažljivo preslagivanje pretvorilo u prekapanje, pa u bijesno razbacivanje, i prije nego sam se snašla zaglavila sam, već dobrano rasplakana, rukama i nogama u ormaru gotovo zatrpana u silnoj odjeći!!!
A onda spas! Stara, već zaboravljena košuljica, ispeglana, obješena na vješalicu, ispod nje isto tako zaboravljene crne hlače na peglu! Konačno sam odahnula, ali prerano... Od silnog prekapanja sva sam se oznojila i bila sam spremna na još jedno tuširanje, ali to nije sve... maskara razmazana po cijelom licu, kosa raščupana... i onda opet sve iz početka....
Upravo zato ja danas nisam popila kavu prije posla!!!
Post je objavljen 04.09.2008. u 09:00 sati.