Obiteljski zivot se sastojao od rješavanja uobičajenih problema koja su djeca imala sa školom i društvom , kinima , izlascima izletima i vikendima , sve je to teklo uobičajenim i već pomalo monotonim tijekom.
Na poslu kao direktorica bolnice isprva je bilo dosta problema , ali nakon sto sam stekla profesionalnu rutinu , nikakvih problema vise nije bilo , dapače, jedva bi pozeljela da se nešto dogodi , pa da ja to uspješno riješim. Jednog dana sam dobila izvješće da se u zadnjih nekoliko dana javilo vise pacijenata koji su imali problema sa piercingom i to na neuobičajenim mjestima , kao sto su genitalije i bradavice , naročito kod mladih djevojaka .
Nakon istrazivanja i u suradnji sa drugim sluzbenim institucijama uspjeli smo donekle suzbiti ovu pojavu.
Počelo je tako da se u nas grad doselio iz Amerike neki piercer i otvorio studio za piercanje , sto je tih osamdeset i nekih godina još bila relativna rijetkost po Europi. Piercing je uhvatio maha kao neka moda i trend kod mladih .Problemi su nastali radi nepoštivanja osnovnih medicinskih pravila , a to su bili sterilni uvjeti piercanja i higijena korisnika .
Ovu temu sam morala dobro proučiti i donijeti nekakav program koji će to sve skupa riješiti . Najprije smo u dogovoru sa ostalim vlastima dotičnom pierceru zatvorili radnju , dok se ne obuči i polozi stručni ispit , a potom su naši stručnjaci iz bolnice napisali i malu medicinsku uputu o odrzavanju osnovnih higijenskih pravila i normi kod piercanja , a nas lokalni piercer je morao taj papir podijeliti svakom svom korisniku.
Radeći na tom planu sam i ja mnogo toga saznala i naučila , čak sam dobila i medicinske fotografije upaljenih i zatim izliječenih piercinga .
Tako sam doznala za sve moguće vrste piercinga po cijelom tijelu, a najneuobičajenijih je bilo na genitalijama , kako muškim , a još više zenskim.
Imala sam i statistike o dobi piercanih pacijenata pa sam naišla i na zene mojih godina .
S vremenom mi se pocela motati vizija mojih usmina koje bi bile piercane , ili mozda klitorisa.
Jedne večeri sam probala svoj nakit koji sam imala u kuci staviti na moju macu , onako odozgora , samo da vidim kako bi to izgledalo. Izgledalo je ocaravajuce privlacno.
Cijela zamisao me počela sve vise okupirati , ali nije dolazilo u obzir da idem u taj ili bilo koji drugi piercing studio u Italiji , što bi pomislili kad bi vidjeli uglađenu gospođu od 55 godina , a kad bi se kojim slučajem doznalo tko sam , izbio bi skandal iz kojeg se ne bi oprala nikad.
Pier je otputovao početkom mjeseca, a krajem tog mjeseca, je meni bio rođendan, pa sam odlučila napraviti sama sebi jedan pirs. To bi nekako bilo proslavljanje kraja mog plodnog ciklusa i poklon meni za rođendan a i Pieru jedan novi poticaj da se vise zaljubi u moju vulvu i vise joj posv eti paznje od onog mog zahtijeva da radi točno ono sto ja pozelim.
Nisam još uvijek imala ideju sto bi to bilo, jer gledajući na moje punašne usmine učinilo mi se jako teško probiti ih, a koja bi to bol bila… Ne, to nije dolazilo u obzir .
Klitoris, a ne. Čitala sam u jednom stručnom časopisu da moze doći do oštećenja zivca i nikad vise ne dozivjeti orgazam. Ni to nije dolazilo u obzir .
Tako su jedino ostale male usmine ili usnice , kako sam još negdje nasla naziv , na latinskom labia minora.
Moje male usnice su mi se činile taman za taj pothvat, one su ni male ni velike kad stisnem noge pokrivene su sa velikim usminama i moj pubes izgleda savršeno.
Trebalo je to još samo napraviti .
U jednoj zlatarni sam kupila nekoliko modela naušnica za usi , a među njima su bile i neke koje su bile bas za piercanje ili su sličile , na sto me upozoravao zlatar , a ja sam mu nemarno odgovorila da mi se bas te sviđaju i iz vica ih prislonila na moje usi .
Na poslu sam pretrazila sve ormare i od uzoraka igala za injekcije , koje sam redovno dobivala od dobavljača, a koji su se godinama skupile po mojim ladicama sam uzela najnovije svjeze i to u svim veličinama.
Šetajući kroz bolnicu sam bila i na odijelu na kojem se vrši snimanje jednjaka i zeluca , a tamo su upotrebljavali jedan sprej kojim se lokalno anestezira sluznica grla dok se uvlaci sonda sa kamerom. Pitala sam liječnika mogu li dobiti jedan uzorak , da sad ne idem u skladište radi usporedbe, i on mi je to bez problema dao .
Uzela sam i par specijalnih kliješta, i škara za hvatanje gaza i škare kojima se stisnu krvne zile kod operacija i još sličnog pribora kojeg sam imala na pretek kao uzorke a koje sam ne znam ni sama iz kojih razloga čuvala po ormarima u kancelariji.
Navečer sam se okupala, po običaju obrijala, ali još malo bolje i temeljitije te oprala svoje međunoľje .
Stavila sam na bide ručnik da mi bude mekano za sjesti , upalila dodatno svijetlo i pripremila ogledalo koje povećava .
Počela sam razgledati optimalno mjesto za probušiti moju malu usminu i odlučila. Flomasterom sam obiljezila male točkice okolo i u sredinu je trebala doći rupica .
Poprskala sam usmine onim sprejem i čekala par minuta , Cijelo vrijeme sam ih dodirivala iglicom da vidim kad će izgubiti osjetljivost. Tad sam jednu uhvatila sa najpodobnijim škarama koje su na sebi imale kopcu za zakvačiti , pogledala sam u smjeru svijetla i vidjela da nema ni jedne krvne zile na mjestu probadanja .
Tad sam uzela iglu koja je odgovarala debljini naušnice i na nju stavila malo vazelina. Usmine sam namazala sa alkoholom i udahnula , izdahnula i stisnula zube , prislonila iglu , okrenula glavu na drugu stranu i pritisnula. Igla je prošla kao kroz sir , a bol je bila relativno mala .
Kad sam izvukla iglu, pojavila se krv koju nisam mogla nikako zaustaviti. Sad je puno je veći problem bio provuci naušnicu kroz rupicu, ali sam i to uspjela .
Red je bio na drugu stranu . Sve sam slično ponovila ,osim sto sam sad naslonila naušnicu na iglu koja inače ima rupicu u sebi i tako sve skupa vratila nazad , to jest provukla naušnicu. Sad je sve bilo puno lakše i nije vilo, krvi kao prije
.
Sad sam doznala na vlastitoj kozi kako se to radi.
Još sam dugo gledala moje naušnice. Krv je odmah stala , te sam to očistila vatom.
Stavila sam ulozak i pritisnula ga gaćicama za menzes , imala sam jedan poseban tip za tu namjenu.
Otišla sam spavati.
Ujutro sam se probudila i nije bilo ni krvi ni boli , ali su mi usmine malo natekle i pocrvenile.
Oprala sam sve sa antiseptičnim sapunom , obukla cisto rublje i nastavila dan kao da se ništa nije dogodilo. Povremeno sam osijecala svrab i neku nelagodu , ali nikakvih problema nije bilo.
Navečer sam poslije kupanja još prema uputama prala macu u slanoj vodi , sto mi se i nije bas svidjelo pa sam to napustila za par dana .
Nakon 20 dana ranice su zarasle , bar onaj vidljivi dio , i nisam vise osijecala nikakvu bol na dodir. jedini je problem bilo se obrijati oko piercinga , jer ga nisam smjela još izvaditi , ali sam i to naučila .
Pier se vratio točno na moj rođendan . Dočekali smo ga svi za sa svečanim stolom i puno raznovrsnih specijaliteta , kao da je njemu bio rođendan a ne meni .
Pier mi je donio prekrasnu skupu ogrlicu i par naušnica koje su odgovarale . Od djece sam isto dobila lijepe darove i od moje mame sam dobila nešto posebno.
Foto aparati su škljocali i večera je protekla glamurozno kao da sam neka filmska diva .
Pier nije ni slutio da iznenađenje za njega tek dolazi.
Zahvaljujem M na lektoriranju.
Post je objavljen 04.09.2008. u 00:52 sati.