Marketing
Treći Pavlov obrambeni govor - 67. dan Pavlove godine
Pavao govori pred Agripom, Festom i Berenikom
Prokuratora Feliksa, koji, ulizujući se Židovima, nije htio osloboditi Pavla, naslijedio je
novi prokurator Porcije Fest. I od njega Židovi traže da Pavla pošalje u Jeruzalem, ponovno planirajući njegovo ubojstvo na putu. Fest to odbija i započinje novo suđenje, koje se odvija već po ustaljenom redu: Židovi ga teško optužuju, Pavao se vješto brani i oni ne mogu ništa dokazati. Fest mu nudi mogućnost da zajedno odu u Jeruzalem i da mu se tamo sudi ali Pavao ne priznaje jurisdikciju Velikog vijeća i kao rimski građanin priziva na cara. I Fest zaključi: "Na cara si prizvao, pred cara ćeš ići!" (Dj 25, 12).
Tako se polako ali sigurno ispunjava Božji plan i Isusov nagovještaj da Pavao i u Rimu treba za njega svjedočiti (Dj 22,11).
Prije odlaska u Rim, Pavao će imati priliku još jednom iznijeti svoju obranu, sada pred kraljem Agripom i njegovom sestrom Berenikom, koji su došli u Cezareju da pozdrave novog prokuratora Festa.
Treći Pavlov obrambeni govor sigurno je najdotjeraniji Pavlov govor zapisan u Djelima. Ravan mu je možda jedino uvod u govor na Areopagu. Vrijedi ga još jednom pročitrati:
" Nato Agripa reče Pavlu: "Dopušteno ti je braniti se." Tada Pavao, ispruživši ruku, poče svoju obranu:
- Kralju Agripa, osjećam se sretnim, što se danas mogu pred tobom braniti od svega za što me tuže Židovi, jer ti vrlo dobro poznaješ židovske običaje i njihova prepiranja. Zato te molim, poslušaj me strpljivo.
- Moj život od prvih dana mladosti, koji sam proveo u svome narodu i u Jeruzalemu, poznaju svi Židovi. Budući da me otprije poznaju, mogu posvjedočiti, ako hoće, da sam kao farizej živio po najstrožoj sljedbi naše vjere. I sada stojim pred sudom zbog nade u obećanje, koje Bog dade našim očevima. Uzdajući se, da će je postići, naših dvanaest plemena služi postojano noć i dan. Zbog te me Nade, kralju, tuže Židovi. Što ima po vašem sudu nevjerojatno u tome, da Bog uskrisuje mrtve? I meni se nekoć činilo, da se moram suprotstaviti svim sredstvima imenu Isusa Nazarećanina. To sam i činio u Jeruzalemu. Osobno sam mnoge svete zatvarao u tamnice, pošto su me na to opunomoćili veliki svećenici.
Kada su osuđivani na smrt, to sam odobravao. Idući iz sinagoge u sinagogu, često sam ih kušao prisiliti, da grde Boga i, u svom prekomjernom bijesu na njih, progonio ih čak do u tuđe gradove.
- Kada sam u tom poslu išao u Damask s punomoći i dopuštenjem velikih svećenika, vidio sam, kralju, na svom putu u pol dana kako s neba dođe svjetlo jasnije od sunca, te obasja mene i moje suputnike. Mi smo svi pali na zemlju, a ja sam čuo glas što mi govori hebrejskim jezikom: "Savle, Savle, zašto me progoniš? Teško se je ostanu opirati." A ja rekoh: "Tko si ti, Gospodine?" Gospodin odgovori: "Ja sam Isus, koga ti progoniš. Ustani i stani na svoje noge, jer sam ti se zato ukazao da te postavim slugom i svjedokom onome što si vidio i onome što ću ti objaviti. Izbavljam te od tvog naroda i od pogana, kojima te šaljem, da im otvoriš oči, da se obrate od tame k svjetlu, od sotonine vlasti k Bogu, da po vjeri u mene postignu oproštenje grijeha i baštinu među svetima."
- Zato, kralju Agripa, nisam bio neposlušan nebeskom viđenju, nego sam propovijedao najprije stanovnicima Damaska, zatim Jeruzalema i sve židovske zemlje i napokon poganima, da se obrate i okrenu Bogu, vršeći djela dostojna obraćenja. Zato su me Židovi uhvatili u hramu i pokušali me ubiti. Ali pomoću Božjom održah se do današnjeg dana i svjedočim malomu i velikomu, ne govoreći ništa drugo osim ono što su kazali Proroci i Mojsije, da će se dogoditi: da će Krist trpjeti, da će on, prvi uskrsli od mrtvih, navijestiti svjetlo židovskom narodu i poganima.
Kad je bio na toj točki svoje obrane, reče mu Fest vrlo glasno:
- Luduješ, Pavle! Tvoje ti je golemo znanje pamet pomutilo.
- Ne ludujem, svijetli Feste, - odvrati Pavao, - već govorim istinite i razborite riječi. Ta i Kralj, komu se pouzdano obraćam, zna te stvari. Ne vejrujem, da mu je išta od toga nepoznato, jer se to nije dogodilo u kakvu zakutku. Vjeruješ li, kralju Agripa, prorocima? Znam da vjeruješ.
A Agripa odvrati Pavlu:
- S malo me truda kaniš učiniti kršćaninom!
- Molim Boga, - odvrati Pavao, - da bi, bilo s malo ili s mnogo truda, ne samo ti, nego i svi koji me danas slušaju, postali kao što sam i ja, izuzevši ove lance.
Nato ustade kralj i upravitelj, Berenika i ostali što su sjedili s njima. Dok su se povlačili, govorili su jedan drugomu: "Ovaj čovjek nije učinio ništa što zaslužuje smrt ili lance." Agripa reče Festu: "Ovaj se čovjek mogao pustiti na slobodu, da nije prizvao na cara."
Post je objavljen 03.09.2008. u 23:43 sati.