Kada god se pitamo šta se dešava sa nama kada donosimo odluke koje same po sebi mogu biti različitih naravi po smislu.
Ja ih volim svrstati u 3 zone.
Siva: "Ona koja se dešava zbog nečega šta ti je i nije žao" - Mislim na odluku npr. da zadovoljiš nekoga ali onda štetiš sebi
Bijela : " Krajnje dobra situacija npr. kada riskiraš sve i pitaš curu želi li biti s tobom i ona pristane
Crna: Totalno loša situacija kada ni sam ne znaš jesi li ikako još mogao doprinjeti situaciji s nečim lošim npr. kada biraš posao i izabereš posao koji ti se manje sviđa a imaš više radnog vremena i lošije je plačen zbog apsolutno trivijalnih razloga i još te zbog toga cura ostavi - Makar to je ultimativno "banalan" primjer čak i to nije nemoguće
Kada god netko ide karakterizirati sebe kao osobu uvijek svi idu se predstaviti u najboljem svijetlu. Ako me nešta život naučio onda je to apsolutno primjer iz kojeg naučiš kako su svi ljudi više manje na pragu sivoga
Ja sam ovijek bio optimist i mislim da bih svi ljudi trebali biti više nastrojeni na bijelu stranu koja je zbilja (znam) idilistička no nije sve uvijek tako crno. Recimo mene je moja cura napucala i bio sam u užasnom bedu.
Pitao sam se koji su razlozi??
Ali kakve to veze ima sa savješću se pitate ?! Ima i te kakve. Pitate se jeste li je povrijedili na neki način? I onda sutra dan se posvađate sa familijom zbog toga odvratnog osjećaja i knedli u grlu koje vas ubijaju u pojam i osjećate se mizerno.
Ili recimo kada sam bio 6 razred ukrao sam kekse u trgovini jer su rekli da sam pi*** i da su svi ukrali a ja nisam i kada sam ju ukrao onda mi je ta čokolada imala tako gorak okus da je nisam mogao progutati nego sam je ispljunou.
Savjest je unutrašnji kompas i ako te ikad savjest alarmira moraš joj vjerovati gotovo refleksno.
To me barem taj slučaj naučio.
Post je objavljen 03.09.2008. u 21:14 sati.