Bila sam usred uzburkanog mora.Valovi su navaljivali,odbijali se,razbijali o moje tijelo dok sam se mukom tjerala naprijed.Kosa me šibala po obrazima i vratu, a bijela,čedna spavaćica priljepila se uz moje tijelo. Nebo se mrštilo dok su valovi uzimali zamaha.Rukama sam pljuskala o svaki val kao da ih želim kazniti i svakog puta moj dlan je gorio od silne boli.Uživala sam u toj boli.Tijelom mi je prolazio sladak osjećaj trijumfa.Zjenice su mi se raširile, obrazi postali rumeni, utroba izvrtala, mišići zgrčili…
Naglo stanem,a valovi su me nastavili opljuskivati.
Spavaćica se posve natopila i činila se težom od kamena.Oči su me pekle od žustrine vjetra.Ali mojim prsima vladala je moć,nepobjedivost.Prezirno se nasmijem,polako dignem ruke u ravnini ramena,uspravim se i mrko pogledam divljajuće more:Ništa!Ništa mi ne možete!
Vikala sam,ali zvuka nisam čula.Izgubio se u gromkoj pjesmi valova. A tada ga ugledam. Većeg od života .I dolazio je meni u susret. Osjećala sam kako trnem,kako mi preko usana prelazi posljednji uzdah.
I nisam to smatrala strašnim.
Post je objavljen 03.09.2008. u 18:34 sati.