Pregled posta

Druže Tito, mi ti se kunemo, da sa tvoga puta ne skrenemo!

Književnica Slavenka Drakulić, iz Hrvatske, je u razgovoru za britanski list iz Londona, The Guardian, nedavno optužila Hrvatsku da je neofašistička zemlja koja kao takva nema što tražiti u Europskoj uniji. Kao primjer je navela Thompsonove koncerte. (Političku podršku za svoje optužbe dobila je od Vesne Pusić koja je Sanaderovu vladu nedavno optužila da tolerira neofašizam u Hrvatskoj; usput rečeno, ta ista vlada ju je instalirala na položaj predsjednice saborskog odbora za nadzor pregovora hrvatske vlade o članstvu RH u Europskoj uniji.)

Slažem se sa Slavenkom jedino da Republika Hrvatska nema što tražiti u Europskoj uniji jer Europska unija nije dostojna imati čast da joj članica bude Hrvatska, iz nekoliko razloga:

Kao prvo, pravna prethodnica Europske unije, Europska zajednica, podržavala je u vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku teritorijalni integritet SFR Jugoslavije, i sa zakašnjenjem od šest mjeseci je tek priznala nezavisnost Republike Hrvatske od SFR Jugoslavije, te su vodeće zapadnoeuropske vlade zemalja članica Europske unije sukrivci za genocid nad hrvatskim narodom 1991. godine koji je izvršila JNA, jugoslavenska vlada, Socijalistička Republika Srbija i Crna Gora, uz asistenciju srpskih fašista – četnika! Kao drugo, Europska unija, njena vlada – Europska komisija, i njen parlament – Europski parlament, kao i vodeće stranke u Europskoj uniji su za svoje partnere iz Hrvatske prihvatili redom i isključivo bivše jugoslavenske komuniste (titoiste), i kao treće, Europska unija je time ostavila demokraciju u Hrvatskoj, i pravnu državu na cjedilu, propustivši podržati hrvatske demokratske snage koje naziva „nacionalističkim“ dok preko korumpiranih bivših komunista sudjeluje u rasprodaji hrvatskoga narodnog gospodarstva i pljački! Također zamjeram Europskoj uniji što podržava bivše srpske pobunjenike u Hrvatskoj, i to preko korumpirane hrvatske vlade i predsjednika Republike Hrvatske.

Slavenka Drakulić je „Jugoslavenka“ i davno se obvezala svom vrhovnom komandantu drugu Titu, i s te strane nemam ništa protiv da ima pravo na vlastito sjećanje, pa i na jugo-nostalgiju ako bez nje ne može. Imam dojam da je Slavenka jedna skroz-naskroz nesretna osoba. Propala joj je njena domovina Jugoslavija, propao je totalitarni sustav u kojemu je kao politički podobna imala privilegije, propalo je ono divno jedinstveno druženje između „braće“, dakle, ono ognjem i mačem nematnuto „bratstvo i jedinstvo jugoslavenskih naroda i narodnosti“, propao je jugoslavenski balkanski primitivizam, partizansko kolo, i jugoslavensko druženje, sve je to propalo, na njenu nesreću, a na moju sreću! Ja sam sretan, iako nisam zadovoljan, Slavenka Drakulić je nesretna ali je zadovoljna, posebno nakon intervjua u The Guardianu. Sada lakše diše, dala si je malo oduška. Ipak uživa privilegije u Hrvatskoj iako odbija u Hrvatskoj živjeti jer se srami zemlje iz koje potječe – Hrvatske. Srami se i hrvatskog naroda iz kojega potječe i najradije bi da je rođena kao Jugoslavenka, ali po njenu nesreću ta nacija nije nikada istinski postojala niti postoji, isto kao što ne postoji nacija Sjevernih Slavena tako ni Južnih Slavena. Uostalom, znanost je dokazala da su Hrvati samo jednom trećinom slavenskog porijekla, jednom trećinom ilirskog, te keltskog, i naravno, hrvatskog porijekla jer je upravo ratnički sloj Hrvata, doselivši u stoljeću sedmom na područje današnje Hrvatske i Bosne i Hercegovine, nametnuo svoje ime Avarima, Keltima, Rimljanima i Slavenima, i ustrojio hrvatsku državu, 200 godina prije nego je osnovana njemačka i francuska država i njemački i francuski narod!

Kad bi Slavenka Drakulić malo bolje razmislila prije nego što optuži svoju domovinu Hrvatsku, koju gleda kao maćehu, onda bi trebala biti sretna i zadovoljna, jer u Hrvatskoj je danas sve kao prije u Jugoslaviji – slavi se Tito, vijori se komunistička petokraka, obilježava se četnički ustanak u Srbu, Srbi opet dižu glave u Hrvatskoj, na vlasti su redom bivši komunisti i njeni „drugovi“ i drugarice“, partizanski ratni zločinci i dalje su na slobodi, udbaši drmaju društvom i upravljalju vlastima – sve kao prije samo njega (druga Tita) nema! Zašto onda takve optužbe za neofašizam?

Moje je osobno mišljenje, ne moram biti u pravu ali imam neki osjećaj, da Slavenki Drakulić nije dovoljna renesansa kulta ličnosti zločinca maršala Tita nego je njen problem mržnja prema hrvatskoj državi jer je odgojena u mržnji i kroz propagandu jugoslavenske komunističke partije i njene velikosrpske frakcije. Smeta je simbol Hrvatske – hrvatski grb i stijeg bez petokrake, smetaju je Hrvati što se zovu Hrvati, i smeta je svaki hrvatski predznak. Nju jednostavno smeta, i žena si misli, ma tko ih šiša, idem ih ja optužit kao fašiste pa će ih svijet zdrobit. Ako ne može biti Jugoslavije, neće biti ni Hrvatske! Slavenka Drakulić je odgojena od titoističkog komunističkog sistema tako da su u percepciji svi s Bleiburga „ustaše“ ili „fašisti“, da su zaslužili smrt koju im je omogućio drug Tito, i da je Hrvatska apsolutno zlo, a apsolutno dobro su Engleska, Srbija, Jugoslavija, četnici, partizani, drugovi i drugarice od Triglava do Vardara, i sve što je protivno hrvatskom jeziku i hrvatskom narodu!

„Druže Tito, mi ti se kunemo, da sa tvoga puta ne skrenemo!“

Slavenka Drakulić nije skrenula s Titova puta, a to je put revolucije i mržnje prema hrvatskoj državi, ali to je put koji vodi u nesreću kao što je Slavenku unesrećio. Ona jadna ne želi znati da je Slobo „vožd“ onaj krivac na čiju adresu bi trebala uputiti svoje optužbe, jer Slobodan Milošević je razbio njenu voljenu Jugoslaviju. Slobo, barem je bio iskren, i otvoreno je rekao da njega jugoslavenska federacija ne zanima nego ga zanima samo „Velika“ Srbija, koja se doduše može zvati Jugoslavija, ali da Srbi i Beograd budu glavni. E, vidiš, Slavenka, to je ono što ne može. Ne mogu Srbi biti glavni i neće biti glavni! Mogu biti glavni samo u beogradskoj čaršiji, i nigdje drugdje na svijetu! Ne mogu ni „Jugosloveni“ biti više glavni jer gotovo je s „izmišljotinom 20. st.“ – kako je jugoslavenski projekt nazvala CIA u svojim analizama. Ne može ni Tito biti glavni jer je zločinac! Kužiš? Jugoslavenski projekt je propao jer su ga velikosrpske glavonje uvijek držale velikosrpskim, i čiča miča, gotova priča! Jugoslavija je kao ideja bila zabluda od samoga početka, i na nju je upozoravao i dr. Ante Starčević, i dr. Josip Frank, ali zaluđeni Hrvati poput Frana Supila, Ante Trumbića, Mažuranića i Strossmayera, pa i Stjepana Radića, su bili dovoljno korumpirani i naivni da su povjerovali kako će se srpski državni aparat, srpska vojska i srpska tajna policija pokoriti hrvatskoj kulturi!? Ovima su pak povjerovali komunisti hrvatskog porijekla pa su otišli u partizane i borili se za Srbe i Jugoslaviju. Vidi se kako se srpstvo „pokorilo“ – tako što je opljačkalo hrvatsko narodno gospodarstvo, otelo hrvatske zemlje, a Hrvatima metak u čelo! Naravno, i klevete na račun Hrvata da su „(neo)fašisti“.

Slavenka Drakulić naprosto laže da je Hrvatska neofašistička, jer, ova frustrirana „Jugoslovenka“ od stabala ne vidi šumu. A što to ima u toj šumi? Ima partizana, ratnih zločinaca koji i danas žive u Zagrebu – na slobodi, nisu procesuirani, samo malo uznemireni ako se pojavi koja prostoproširena rečenica u tisku da su osumnjićeni za ratne zločine. U toj šumi ima komunista koliko hoćeš, hoćeš u vlastima, hoćeš kraj vatrice vlasti na kojoj se griju i žive kao paraziti na račun hrvatskog naroda koji im, ne svojom voljom, iz hrvatskog državnog proračuna plaća mirovine za njihovu revolucionarnu terorističku djelatnost. Što je ministrica u Sanaderovoj vladi, Marina Matulović-Dropulić nego komunist – bila je član SKJ, i nakon „demokratskih promjena“ 1990. postaje zagrebačka gradonačelnica, članica Hrvatske demokratske zajednice, i na koncu ministrica i milijunerka (ima u vlasništvu dionice u vrijednosti od 20 milijuna kuna – koliko prosječni hrvatski branitelj ima dionica?) Onda minsitar obrane, Vukelić, vodio se u vojnom kartonu JNA kao „Jugoslaven“. Super! Danas je ministar obrane Republike Hrvatske koja je skršila agresiju jugoslavenske armije i njezinih četničkih pomoćnih jedinica. Aktualni zagrebački gradonačelnik, Milan Bandić, bio je član SKJ i partijski sekretar u zagrebačkoj Peščenici. Danas je bog i batina u Zagrebu, među najkorumpiranijim mangupima u glavnom gradu, i bogat je, materijalno je bogat. Od komunista do kapitalista – preko leđa hrvatskih branitelja i hrvatskog naroda. Onda Josip Manolić – nema koju funkciju taj komunist i boljševik, pa i de facto ratni zločinac, nije imao u Republici Hrvatskoj – od premijerske fotelje preko fotelje predsjednika saborskog doma do šefa udbaške obavještajne službe Republike Hrvatske, i odnedavno ponosni nositelj najviših hrvatskih državnih odličja koja mu je uručio njegov „ađutant“ Stjepan Mesić. Onda, Stjepan Mesić, glavom i bradom komunist od glave do pete, progonitelj Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, i prijatelj partizana kao i svih „Jugoslovena“ jer za što se Stipin otac „Tovariš“ Mesić borio nego za Jugoslaviju i Oktobarsku revoluciju!? Jel' tako? Franjo Tuđman je bio komunist, partizan, prema tome, što onda ne valja u Republici Hrvatskoj da u The Guardianu mora biti optužena da je navodno „neofašistička“? Doušnik KOS-a JNA, Anto Đapić, desetljeće i pol glumio je „ustašu“, i iskreno je manifestirao antisemitizam, ali Slavenka Drakulić tada nije imala potrebu potražiti The Guardian, kao što nema potrebu se u The Guardianu potužiti na neokomunizam u Republici Hrvatskoj, jer to je poanta - nije Hrvatska neofašistička nego neokomunistička:

imamo i djecu vodećih velikosrpskih jugoslavenskih agenata u vrhu hrvatske politike kao na pr. Vesnu Pusić čiji je predak Grga Angjelinović obračunao s hrvatskim provsjednicima na Trgu bana Josipa Jelačića, 5. prosinca 1918. godine. Razlog: Hrvati su prosvjedovali protiv uspostave Jugoslavije za račun Hrvatske. Šef hrvatske vojne obavještajne službe SIS bio je također komunist, i k tome još i udbaš - Josip Perković koji je organizirao ubojstva hrvatskih emigranata u svijetu, tako zvanih „ustaša“ koji su bili ustaše zato što ih je tako Josip Perković i njegov drug Tito tako nazivao, a u stvarnosti su to bili Hrvati, hrvatski rodoljubi koji su smetnja „Jugoslovenima“ što je logično jer ne može se tamnica naroda održavati samo na masovnim grobnicama s ubijenim hrvatskim narodom nego se mora posegnuti za velikim lažima kako bi Jugoslavija mogla opstati. Znači, šef hrvatske vojno-obavještajne službe nije bio neofašist nego komunist i udbaš! Prvi predsjednik Republike nije bio neofašist nego komunist, boljševik i Titov general, drugi predsjednik Republike bio je Titov čovjek, komunist i Jugoslaven od brade do pete (glavu kao da nema, inače bi rekao i napravio nešto pametno u životu i u politici), prvi predsjednik Vrhovnog suda RH bio je nekadašnji komunist, prvi dugogodišnji predsjednik Ustavnog suda RH bio je komunist, a ne neofašist, svi suci Upravnog suda su redom bili i jesu i danas komunisti, premijeri RH su redom bili komunisti, a jedan premijer RH bio je i nekadašnji komunistički ideolog. Direktori jugoslavenske tvornice laži – HRT – redom su bili komunisti, a neki među njima i udbaški doušnici, i nositelji najviših državnih odlikovanja komunističke Jugoslavije, dakle, opet se ne radi o neofašistima nego o neokomunistima. Suvlasnik najvećeg medijskog koncerna u Hrvatskoj, Europapressholding, nije neofašist nego bivši komunist i podmladak komunističkog ideologa Stiupe Šuvara. Nema važnog položaja u nominalnoj Hrvatskoj, u jugoslavenskoj partizanskoj Republici Hrvatskoj, na kojemu nisu bivši komunisti, a niti jedan neofašist nikada nije bio ni na jednom položaju, a da o demokratski orijantiranim antikomunstima i ne govorim. Čak i hrvatski Ustav ima u svojoj preambuli komunistički, a ne fašistički, spomen zvan ZAVNOH. Znači, Slavenka Drakulić LAŽE da u Hrvatskoj divlja neofašizam! Gdje, u Srbu, 27. srpnja 2008. divljali su neofašisti možda? Koliko ja znam, tamo su se našli bivši komunisti i partizani na zajedničkoj proslavi obljetnice četničkog ustanka. Ili U Kumrovcu svake godine možda divljalju neofašist, ili titoisti?

Ne mogu reći koliko mi je drago što su titoisti bili preko 24 mjeseca u čvrstom savezništvu s Adolfom Hitlerom! Znam da bi Slavenka Drakulić tu povijesnu epizodu rado izbrisala iz kolektivne memorije čovječanstva ali to tako ne ide!

Nije slučajno da je Slavenka svoj interview dala baš jednom engleskom listu jer mora engleski establishment opravdat izručenje desetaka tisuća nevinih komunističkim zločincima s kojima su paktirali, pa tako Hrvati moraju ispast „fašisti“ i „umobolni nacionalisti“ jer samo pod tim uvjetom se može opravdat masovna ubojstva nad Hrvatima, desetljeće jugoslavenske represije, političkih progona i ušutkivanje hrvatskih glasova. Na The Guardian nemam primjedbu zbog anti-hrvatskog članka, jer od Engleza i ne očekujem ništa, ali na Slavenku imam jer ona blati svoju zemlju umjesto da progovori jezikom istine, i da pred Englezima iznese činjenice da Hrvatskom vlada eks-komunistički jugoslavenski korumpirani ustroj boljševika, i da taj ustroj u ime demokracije treba konačno završiti na smetilištu povijesti!

Na kraju, srdačni pozdrav Slavenki od jednog umobolnog hrvatskog nacionalista i neofašista zvan CBK!

PS: Europska unija je inače puna neofašista – vidi Francusku, Njemačku, Italiju, Nizozemsku, Belgiju etc., a izvan Europske unije u Europi prednjači neofašistička Srbija u kojoj neofašisti dobivaju čak trećinu glasova biračkoga tijela! U Bosni i Hercegovini pak polovicu te zemlje tvori fašistička genocidna tvorevina „Republika Srpska“ – jedina genocidna zemlja u Europi!