Tužna srca javljamo rodbini, prijateljima i znancima da je dana 3. rujna, u nešto malo iza 13h, nakon kratke, iznenadne i neizlječive bolesti gotovo preminuo naš dragi obiteljski PC. Dogodilo se to nakon što je otac pokušao resetirati BIOS.
Za vas malo manje upućene, kratak pregled i usporedba.... Procesor bismo mogli usporediti s gustim spletom neurona koji obavljaju svakodnevne poslove prerade informacija, RAM s muskulatorom, hard disk s onim dijelom mozga koji je zadužen za pamćenje, a grafičku karticu s vidnim centrom... BIOS, pak, bih ja usporedio s hipotalamusom... I ne znaš da je tamo ali kad crkne, ti si u banani...
I tako je jučer Medo primjetio da se hard disk, točnije njegova C particija, ne da checkirati i fixati možebitne greške. Pokušao Medo i nekoliko alternativnih metoda, uključujući i prokletu emulaciju MS-DOS-a... Nita... Kaže mi da mi je C raw... Nedovoljno pečen. Kontam ja, raw particije su neformatirane, sirove, drito iz celofana, kako mi onda rade Pendžersi ako je particija raw... Odlučio Medo napraviti fixboot preko Recovery Console, a da bi to napravio, trebao mu je BIOS na nekoliko sekundi... A hipotalamus zamrznut. Uđem tamo i kao da je netko bacio urok zaustavljanja, ne mogu mrdnuti... Naravno da tipkovnica radi, nisam toliki idiot. Ali nisam trebao ništa govoriti pretku...
Otac je sejvao sve važne podatke i odlučio se na formatiranje. Prije toga smo se obojica složili da bi trebalo flashati BIOS novim firmwareom... Budući da nije išlo na lijep način, pratili smo uputstva proizvođača i zbrisali ga hardwareski.....
„..... oh, no, we are losing him! Another 20 cee-cees of adrenaline, hurry! Straight to the heart, you stupid woman! BP 80 over 60, he is going into cardiac arrest! Pip piiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii... We have a flat line, quickly, charge to 230! Tuuuuuiiiiiiiiiii pip! CLEAR! ŠPAAAAAH! Nothing! Again! Tuuuuuiiiiiiiiiii pip! CLEAR! ŠPAAAAAH! Shit! I do not understand. This has never happened before....“
Pokušavali, pokušavali....
„I`m calling it! Time of death: 1300hrs. Somebody turn off that bloody alarm...“
A zatim se dogodilo čudo... Nakon nekih pola sata, čuli smo povrh sveudiljnog pištanja iz kompa kako disketna jedinica uporno pokušava doći do izražaja. Predak je brže-bolje gurnuo unutra onu s novim BIOS-om koju ja BOGU HVALA nisam već zafrljačio u smeće i hipotalamus je oživio! Hehehe.... Nakon početne euforije, ustanovili smo da je ipak pretrpio znatna oštećenja i ne može micati ADVANCED ud, svaki put kad pokuša, aktivira se timefreeze spell. Treba odgonetnuti u čemu je problem. Također, detaljnim pregledom otkrivena su i manja oštećenja vidnog centra no vjerujemo da će ciljanim liječenjem vid biti vraćen u stanje prije incidenta... No jedno znam i to ću sada zapamtiti jednom zasvagda: dok radi, NE DIRAJ!!!!
Post je objavljen 03.09.2008. u 14:09 sati.