U dubokoj travi
haremskih medja
drijema stari pauk
i njegova predja
saplice maslacke
dotaknute maglom
kao mlade mrave.
U grumenu zemlje
uprav iznad glave
stoji stari nisan
na prvom suncu.
Stisan,
lahor krije se za
zovino granje.
Danje svjetlo
tek sto nije
obasjalo grabe
usred cije
mlake i nejasne
slutnje
cuju se da tutnje
cvorci
tetrijebi i zebe.
Jedan bulbul
srice iskidanu pjesmu
kao molitvu suncu
u kavezu tijesnu.
Insekti se micu.
Po kamenoj ploci
jos od noci
vlaznoj...
Sve se nekud krece
mice i migolji.
Pcele,ose,cvrcci...
Odnekud i bumbar.
po bozijoj volji
Spusti se na travku
ko cimbalo staro
zanjise je netom
i na zaglavku hebe
ljulja se i klati...
Vlati kaduljice
skrivaju mu tijelo
crveno i bijelo
prostiruci haremom
sag,zelen i plisan.
U mirisu magli,
u jutarnjoj magli
stisan,
uz ruzinu granu
ne u sredini
kao carski prijesto
vec nesto malcice
pomaknuti u stranu
odmara se nisan.
Iznikao uz njega
u podnozju vlaznom
jedan se ljutic
neprimjetno zuti.
A on,pak,
izapran od kisa,
i naleta vjetra
uprav prema suncu
-samo-
klati se i
suti.
Post je objavljen 03.09.2008. u 14:03 sati.