U mom dzematu u petom kvartu
u sred lijepog grada,
gdje cvjeta razno cvijece,
gdje se bere razno voce,
tu vise nikad mene biti nece.
Taj dzemat ce vjecno u mom srcu da traje
svaka kuca,i mahala moja draga raja.
Tu je cvala mladost,
pjevale se sevdalinke,
pa i serenade
A sad je sve tmurno
bez veselja i mladosti i pjesme
i ljubavne serenade.
O povratku u moj dzemat
zivim sa djelicem nade.
Tu sam pjevao uz gitaru,
ljubavne serenade.
Cula se pjesma do samog praskozorja,
tu je i prva ljubav moja,
sad za tim dzematom u petom kvartu
gdje mi se rodi
u pjesmi i sreci i slobodi
nana i dido i otac i mati
sad moje srce pati.
Sad tim dzematom setaju
neki meni nepoznati ljudi,
kad god u posjetu ode mom dzematu
svak se cudom,cudi
odakle su dosli
ti neki nepoznati ljudi.
Ni dzemat,pa ni kvart vise
nisu kao prije,sve,i sve
jeste,ali moj dzemat vise nije.
Kazu da ni Vrbas lijepo ne zubori,
Od kako dodjose meni nepoznati ljudi,
o Boze,sto prije,
iz mog dzemata Ti ih skloni.
Post je objavljen 03.09.2008. u 13:52 sati.