Škola je počela ,kako za koga. Došao je 01.09.2008. a meni kao da dolazi 01.10.Strah, jeza , nevjera sve me to izjeda.Dali su autobusi sada ispravni, tko ih vozi ,dali ih kontrolira jesu li sjeli ako i imaju uopće mjesta kao što i čujem prvi dan da su stajali , za dalje neznam.Ali sam neki dan putovala nakon 11 mj. busom i vidjela djecu peti ili šesti razred kako stoje na stepenicama do vrata a vozač ni da ih opomene nego zatvara vrata i vozi pun ,krcat autobus.Smijem li ja to još ina kraju reći a da ne budem prozvana. KATARINA MOJA ispratila sam ti brata i sestru u školu i gledam dugo za njima ,s grčem u grlu ,steže me u prsima zamišljam kako ste prošle godine išli zajedno sjećam se tvoga hoda ,išli ste u istu smjenu a mlađi brat malo kasnije, a onaj mali sve vas je morao izljubiti pa i tvoje prijateljice.NE želim misliti da te nema ,sama sebi govorim da si otišla negdje, da ćeš doći ,daću te opet dodirnuti ,plesti pletenice kad imaš nastup, oblačiti vezenku.Išli smo na kupanje,bilo mi je preteško ....,sjećam se kako si me vukla u vodu i govorila neboj se mama ,ja ću pazit na tebe, ja znam plivat, nučila sam, vidi koliko mogu daleko.Kato ja sam ove godine više puta preplivala bazen ,misleći samo na tebe dok sam u vodi.Prošle su i MISIJE a tebe Kato nema da te obučem u vezenku i ideš čekati Biskupa, molila sam se ovih večeri na misijama i još ovijek svaku misu preplačem,ma gdje god išla,plačem svaki dan,kako dalje pitam se....Tvoje knjige,odjeća i tvoja torba još stoje iz 8 razreda ,a sada si trebala učiti svoje prvo zanimanje sa svojom najboljom prijateljicom,ona mi je utjeha onako dobra i blaga.SADA NE MOGU VIŠE......
Post je objavljen 03.09.2008. u 13:19 sati.