slutim tvoje umorne ruke
(ispod noktiju tragovi boje)
okopale su vrtove za naše smrtno odlagalište
hladni sanduci
za kile nerazvijenih snova
za hektolitre neisplakanih suza
nekad smo bili
slikar
i
pijanistica
a sada razodjeveni glumimo sjedinjenje
lažnu vjeru
amen na kraju radnog dana
i visimo o nit konca obješenih očnjaka
bez ičega više
napomena : vratiti se u ljeto
Post je objavljen 03.09.2008. u 12:31 sati.