Pregled posta

Novčanik na putu

Inspirirana postom drage nam teute odlučila sam i sama ispričati priču o tome kako sam izgubila svoj i pronašla tuđi novčanik.

Sjećam se kako sam mnogo puta diskutirala s prijateljima i svojim dragim o tome što bi bilo da pronađem novčanik s novcem. Svi su se većinom jednoglasno slagali da bi novčanik vratili sa svime što je unutra. Međutim ja nisam bila tog mišljenja, uvijek sam tvrdila da novac koji bi pronašla ne bih vratila, jer ono što nađeš je tvoje. Vratila bih eventualno ako bi bilo dokumenata.
Tako sam barem mislila onda.

Bilo je to prije 4 ili 5 godina. Išli smo na more u mjestašce blizu Poreča. Imala sam sa sobom veću količinu novca u gotovini, ono kako sam rekla 'da tamo ne moram stalno tražiti bankomat'.
Negdje drugi dan boravka krenuli smo u Poreč da se tamo nađemo s nekom mojom projateljicom koja je radila ondje. Imala sam mali ruksak u kojem smo imali svoje novčanike i mobitele.
Na jednom kiosku smo stali da si kupimo časopise i knjigice. On je odmah izabrao što će kupiti i platio. Znam da sam ja još pregledavala što da uzmem, a ruksak sam ostavila na kiosku onak otvoren.
Sad se toga sasvim jasno sjećam.
Na kraju nisam izabrala ništa i mi smo otišli svojim putem.
Sjeli smo u jedan kafić i samo što smo naručili zvoni meni mobitel. Činjenica da je broj bio potpuno nepoznat navodila me na to da se ne javim, ali srećom ipak sam se javila.
Sjećam se samo da me neki gospodin s druge strane žice pitao da li znam gdje mi je novčanik, a meni nije bilo ništa jasno. Naravno kod onog kioska izgubila sam novčanik.
Sad jesam li ga ja izgubila tako da mi je ispao iz ruksaka ili je možda netko pokušao uzeti novčanik pošto je ruksak bio otovren pa mu nije uspjelo i on je ispao to ne znam, no kako bilo osoba koja ga je našla vratila ga je.
Još jedna sretna okolnost bila je vjerojatno ta što je ta osoba bila iz mojeg grada pa je možda i to jedan od razloga na takav čin.
Uglavnom da nisam pronašla novčanik bili bi ostali bez novaca. Sav novac je bio u tom novčaniku i sve bankovne kartice. Stvarno smo imali sreće.




Prije otprilike dvije godine moj dragi i ja smo šetali uz Dravu.
Pronašli smo novčanik. Prvotno dok smo ga ugledali bili smo jako uzbuđeni s pomisli da smo pronašli neki novčanik. Onda smo ga pogledali.
Novčanik je bio pun novaca. Bilo je tu i naše i strane valute. Bilo je tu i jako puno bankovnih kartica, a bili su i dokumenti.
Pogledali smo se onim pogledom što učiniti. Neko vrijeme smo tako razmišljali svako svoje, a onda sam se ja sjetila.
I ja sam bila u situaciji onog koji je izgubio novčanik. Novčanik moramo vratiti.
Pronašli smo brojeve preko informacija. Nazvali čovjeka. Još nije ni primjetio da mu nema novčanika. Bio je stvarno potresen dok je shvatio što se ustvari dogodilo. Promatrajući ga tada točno sam znala kako se osjeća jer i ja sam to proživjela.
Bila sam sasvim zadovoljna. Očito je da se to moralo odigrati baš ovim redosljedom.

I kasnije sam si mnogo puta mislila, da smo uzeli taj novac čovjeka ne bi bili oštetili, bili bi ga samo oštetili s strane da bi imao problema s dokumentima, novac mu nije problem. A mi se ne bi sigurno nešto mnogo usrećili onim što je bilo unutra. Bilo je mnogo, ali opet što bi time kupili, vjerojatno ništa toliko bitnog ili bi potrošili bezveze.

Nije sad ni bitno.
Bitno je da sam nešto naučila.

I sad ako me netko pita što bi učinila da pronađem novčanik pun novca odgovaram: "Ako bi znala čiji je vratila bih, a ako ne bi bilo podataka o vlasniku tek tada bih smatrala da imam pravo da ga uzmem."

Uvijek razmišljamo o tome što bi bilo da pronađemo novčanik pun novca, a jeste li se kad zapitali da ste vi oni koji su taj novčanik izgubili. Potaknuti iskustvom mnogo puta promijenimo svoje stavove i razmišljanja.

Kakva su vaša iskustva?

Post je objavljen 03.09.2008. u 08:16 sati.