Tko je jači:
Michelangelo Buonarroti ili Leonardo da Vinci.
--
Zamišljala sam kako bi bilo da mi roditelji iznenada umru, da poginu zajedno. Tko bi došao, kako ne bih plakala, kako bih ih pokopala.
Što je meni, pa neću se zaštititi ako zamku pokrijem lišćem. (Nekad sam takva seljačina..)
Kada bi se to dogodilo, ne bih plakala jer bih bila previše u tome i počela bih fanatično objašnjavati ljudima da je zapravo sve u redu (iskreno se nadam da nisam morala sad spomenuti unatoč ljubičastoj boji bloga i maloumnim rečenicama kako razlog neplakanja nikada ne bi bilo nepoštovanje prema njima), kako bi bili pokopani je veliko pitanje jer baš ne bih rekla da bi uživali biti zajedno, a i imaju sasvim drugačije prohtjeve. Našla sam kompromis.
A prava je istina da to zamišljam zato što me zanima kako bi me određene osobe gledale u tom trenutku
i uživam. (Kako i priliči.)
--
Ne znam jeste li primjetili kako se riječima umanjuje vrijednost ako se kažu na drugom jeziku. Iako mnogo, mnogo češće upotrebljavam francuski i njemački (jer engleski zaista ne znam), primjeri će biti na engleskom (jer minimum je minimum).
sorry - oprosti
please - molim te
i love you - volim te
Strane riječi se govore za sitnice reda radi. Izbjegavat kad se smatra važnim!
Post je objavljen 03.09.2008. u 04:21 sati.