Marketing
Zaplovi...vjetar zna gdje treba...
Danas sam happy. Umorna sam ali sretna. Čeka me još hrpa zadaće koju nisam ni takla, ali valjda ću sve stići. Nisam se još pravo uštekala u školski ritam. Al hoću ja to polako.
Pročitala sam jučer jedan aforizam :
"Da bi našli prijatelja moramo zažmirit na jedno oko, a da bi ga zadržali moramo sklopiti oba."
Što me potaklo na razmišljanje o sebi. Koliko sam puta JA zažmirila na prijateljeve mane? I koliko su ti isti zažmirili na moje? Jesam li bila možda sebična nekada? Kada? Zašto?
Nikada nikome nisam htjela zlo. Svojim prijateljima uvijek želim samo najbolje, i raduje me njihova sreća.
Ali ponekada znam biti razmažena. "Ne mogu danas....ne da mi se...." a ja "A daaaaaaaj!".... "Stvarno mi se ne da danas..." i onda ja "A baš si neka..." Djetinjasto? Hell yeah.
U zadnje vrijeme nisam takva. Shvatila sam da to treba promijeniti kada sam se ja našla u toj situaciji. Nije ugodan osjećaj kada te nagovaraju. S jedne strane ne želiš povrijediti osjećaje dragih ljudi, a s druge strane tu si TI. A nema osjećaja koji frustrira više od onoga kada ideš sam protiv sebe. Praviti se da si nešto što nisi, znači negirati ono što jesi, a to je neprirodno i pogrešno. Dakako možemo uvijek učiniti nešto prijatelju za ljubav, ali onda kada to sami želimo, ne zato jer bi se on mogao naljutiti ako to NE napravimo. Pa zato ja imam novi način: umjesto da optužujem, pokušavam razumjeti. Znam da ima puno takvih koji to rade oduvjek, ali ja nisam jedna od tih. Ja sam jedna od onih koji su tek sada naučili. Al nikada nije kasno 
U sebi to mislim. VOLIM TE. Mislim u sebi ali neću reći na glas. Jer za to je možda još prerano. Želim ti reći. Ali brani mi zdrav razum kojeg hvala Bogu još uvijek imam, jer jednom mi je trebao a nije ga bilo. Ma ako sam jednom bila ranjena, ne znači da ću biti ponovno. Ali sve ostavlja traga. I on je ostavio svoj trag. Ti nisi on ali lekciju sam zapamtila.
On je dio onoga što sam zaboravila i konačno ostavila iza sebe. Od njega sam slobodna.
Ali moram biti oprezna. Ne smijem zaboraviti ono što znam. A što znam ? Znam da se ne smijem brinuti. Da će sve biti u redu. Da što se god dogodi, svi ćemo biti dobru i upravo tamo gdje trebamo biti. I zato ne želim još jednog njega. Želim nasmijanu bezbrižnu ljubav, želim tebe. Želim sreću. Imam sreću.
Samo je ne želim izgubiti. Ne tebe. Ne želim izgubiti samu sebe.
Imam tu slobodu i planiram je zadržati.
Zato znaj: nedostaješ mi. Je li to to ili nije, vrijeme će pokazati.
Post je objavljen 03.09.2008. u 16:01 sati.