Danas sam primila mail od Deutsch-Profe. Pita da li sam/smo (svima iz grupe je poslan mail) zainteresirana/i za daljnji nastavak tečaja.
Mislim da nije prošlo ni 5 minuta od primitka njenog maila do slanja mojeg maila.
Naravno da sam zainteresirana!!!!!
Kolko god sam čekala da tečaj završi i da se napokon mogu naspavat i odmorit i otić u grad ujutro subotom tolko nisam mogla dočekat da počne nova školska godina kako bi meni počeo i njemački.
Tko bi rekao da ću se ja tak navuć na učenje njemačkog?!?! Ja sigurno ne.
Za dva tjedna ponovno sjedam u školske klupe.
Moram samo prije toga ponovit ich, meiner, mir, mich da se baš ne osramotim da nakon 2 mjeseca ne znam deklinaciju zamjenica.
Njemački sam uspjela i malo vježbat tijekom godišnjeg sa svojim Onkelom.
Činilo mi se da je jako sretan što sam se trudila pričat s njim cijelo vrijeme na njemačkom.
A i Glavna je bila jako ponosna na mene. Slušala je sa trane kako mi pričamo i samo je prokomentirala da baš dobro pričam.
Kad smo se vratili doma čula sam ju kako priča sa susjedom da sam cijelo vrijeme sa Onkelom pričala njemački i da stvarno ne zna zašto sam ne zadovoljna svojim znanjem kad sam tak dobro pričala.
OK, Glavna nema pojma njemački (nešt malo razumije) i nema pojma kolke sam greške napravila ali i nju je veselilo moje šprehanje.
Kao valjda nije bezeveze utrošeno vrijeme subotama na njemačkom umjesto da smo npr. jeli kotlovinu u Samoboru! (*LOL*)
Fali mi škola. Fali mi njemački.
Nije isto pričat sa kolegama kad mi pola riječnika zapinje a pola fali.
Hoću natrag svoju grupu u kojoj se zekamo i učimo, u kojoj uživam i u kojoj se osjećam kao ravnopravni član male obrazovne zajednice.
Evo još 2 tjedna i ponovno se vraćam u klupe.
Ponovno će biti- Guten Tag, mein name ist Tibica. Was ist neues?
p.s. možda se vraćam i u još neke obrazovne vode. Samo još moram malo sjest i porazgovarat sama sa sobom koji su mi planovi i prioriteti. ;)
Koji optimizam - I feel so pinky!!!!
Post je objavljen 02.09.2008. u 15:40 sati.