Kad sam počinjao raditi ovaj posao jedna mi je mudra žena rekla: "Ne odgovaraj im. Nikad ne znaš koga znaju." Ali drug put je rekla: "Čuvaj sebe, jer te niki ne bu čuval". Problem je naći mjeru između čuvanja sebe i čuvanja prodaje. Jer često moraš prodavati sebe da bi prodao robu.
Budite i vi normalni, uz pomoć naše tvrtke Normalitet d.o.o.
Bilo je savršeno mirno, sve dok nije zaigrao vjetrić koji je stvorila kad je ušla na vrata. Bila je u svilenoj, skoro prozirnoj haljini koja se oplela oko njenog mršavog tijela kao jutena vreća na osušenom stablu. U naručju je nosila štene pudla obrijane guzice koje je nervozno zjakalo okolo i drhturilo kao tek rođeno tele. Kad ga je stavila na pod, drhturilo je još više. Poluuzdignute glave ispod koje se istegao mršavi smežurani vrat razgledavala je salon kao da se grozi nekog ili nečeg, i usput gladila svoj prsten s cirkonima.
Vaša glava je samo vaša i nikako ne smijete dopustiti da postane tuđa.
-Dobar dan, mladi gospodine. Ja sam bila tu da odaberem parketnu letvicu za gospodina Makazu.
-Aha, evo izvolite, profili su vam na zidu.- kažem, ustajući se od stola i potiho prdnem. Pritom gasim fimić „Horny Jamaican girl“, no on se i dalje nastavlja vrtjeti ali na drugoj razini.
Alexis je s Jamajke, i želi postati dancehall diva. Priča u jeftinu kameru kako maštari o Jay-Z-ju, jednom čitavom katu sa Stussy garderobom i JayZ-jevim zlatnim zubima s korozijom. Tu i tamo napiše koji stih o Bobu Marleyju, nosi bilježnicu gdje crta slobodne portrete Celine Dion i iskreno želi naučiti svirati klavir. Onaj s dugmadi što oponaša zvukove.
Pudlica me gleda svojim zajapurenim crnim očima
A u očima kraljice proljeća naziru se protraćene godine na razna čekanja. Ali promjene vladajućih garnitura, tranzicija, odbori, pa čak i rat, sve ju je to nekako zaobišlo. Ali opet, nju bi zaobišla i eksplozija atomske bombe, a čete Mungosa bi otklipsale podvijena repa na demontažu mina u slavonskim šumama.
Primjetim ovješeni višak kože na vratu koji titra kad vlasnica progovori. Za nekakav medicinski udžbenik to bi možda i bio višak, no u stvarnosti on savršeno upotpunjuje taj neuhranjeni izgled. Da li se tu krije sklupčani otrovni jezik, ili je to nešto kao šara na leptirovim krilima koja upozorava potencijalne predatore na otrovnost? Jedan od skrivenih znakova koji daju naslutiti karakter kao potpis, otisak prsta, ili titraj kuta usana. Znakovi koji zabljesnu nakratko, često i neprimjetno.
-Dakle, da vidimo, izabrali smo ovo…- pokazuje prstom na uzorak.
- To je mahagonij, gospođo, a gospodin je izabrao vengue.-
-Ne znam ja kako se to zove, mladi gospodine, ja sam izabarala ovo tu, i hoću takvu letvicu. Točno takvu kao što je tu.- krijesta joj počinje tItrati. (digresija: Nemoguće je da kupljeno drvo bude isto kao i ono čiji je uzorak izložen, reći će gospodin profesor emeritus Čmarijan Kvrga. Možda još i doda: Pa šta ako su me otjerali u penziju? Mislite da je to zbog imena? Moj je otac bio u partizanima!)
Pudl gleda mene pa nju. Nervozno mlati repom, tijelo se grči, a oči prijete da će ispasti iz duplji..
Naša tvrtka postoji već desetak godina i najbolja je na tržištu unormaljivanja. Izađite iv iz stana, kuće ili garaže i ostanite normalni uz pomoć Normaliteta d.o.o.
-Da, gospođo, ali gospodin je vidio uzorak i najozbiljniije rekao da mu to odgovara.-
-Gospođica!!...- cikne kraljica bijesno.
-Pardon, gospođice...-
-Pa kako je mogao izabrati nešto tako ružno?!!!!!! – oči joj sijevaju kao dvije žeravice, a iritantno visok glasić izrauban kašljem cigareta prijeti da će puknuti.
-Vi ste to njemu uvalili!!!!!!!!- bijesno se izdere na mene.
Amerikanac isklesanih prsa maše dignutim kurcem u kameru i smije se. Nekad je igrao baseball, imao eksplozivan start, i sirovi talent a sad mu je ostalo samo sjebano koljeno i palica koja ne služi za udaranje lopte. Pored njega Alexis u gro-planu s barbie-smješkom. Kad je Amerikanac slučajno pogodi kurcem u oko, smije se poput djeteta.
Povjerite naše povjerenje nama! Još je davno čuveni Maximilien Robbespierre izvolio primjetiti da bi svijet bio puno ljepše mjesto kad bi se giljotinirali svi kreteni. No, giljotina nije naš stil. Nitko od naših klijenata nema tolike džepove da u njima nosi giljotinu, he, he, he!
Gleda me onim praznim plavim očima, u kojima se naziru ostaci skorene šminke. Nije toliko pakost strašna, koliko ta praznina. To jedno veliko ništa.
(Nastavit će se jerbo ima puno!)
Post je objavljen 02.09.2008. u 13:32 sati.