Marketing
PEKMEZARI
Jeste'l čuli što se dogodilo/ U Podvinu pekmez zagorio!
U Podvinje išo' sam kolima/ Točak zeza nemamo pekmeza!
Mojoj diki brci od pekmeza/ diko moja ti si iz Podvinja!
pjevalo se opet, ovoga puta na devetom podsjećanju na stare običaje pečenja pekmeza i tkanja svile. Podvinjci, ili „pekmezari“ kako ih iz zavisti prozva brodskodaljni i brodskobližnji ovdašnji puk, jer su na kolima prije stotinjak godina vozili i prodavali drva dok su ih konkurenti iz okolnih sela bespomoćno promatrali. Zbog nestašice kolomasti seoska kola bila su neupotrebljiva, osovine suhe, a kola mirovala pod šupama. Podvinjci se sjetiše svog tvrdog, skoritog šljivovog pekmeza, s njim namazaše kolske osovine i,na užas konkurencije, pjevajući odvezoše drva gospodi u Brod. U povratku, što zbog birtija i vina, što zbog ljetnih vrućina, pekmez se rastopio pa su kola, ovoga puta na radost konkurencije, cijukala i škripala nadaleko. No, tko mari kad je guzni džep pun novaca, a kolski drik šećera i soli!
I tako, podsjetiše stari mlade na davnu epizodu koja je obilježila Podvinje, te potvrdiše kvalitetu podvinjskog pekmeza s kojim se opskrbljivala i austro-ugarska vojska.
E, kad su tako lipo educirali svoju mladež, Podvinjci su načinili još jedan iskorak te podsjetiše sebe i goste na vremena kada su lipu i kvalitetnu svilu tkali. Vratiše se u doba Vojne Krajine (i dandanas ih zovu „ graničarima“) kada je u Podvinju 1825. godine raslo 5.500 dudovih stabala koja su služila za uzgajanje dudovog svilca, a ovaj pak za proizvodnju svile. Svile je bilo toliko da je 1777. sagrađena svilana čija zgrada postoji i danas. Tako su Podvinjke sudjelovale 1864. na Prvoj hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoj izložbi u Zagrebu gdje je Marija Štević izložila pokrivalo za glavu, a Jela Radovanović tkaninu od sirove svile.
Najljepšom djevojkom je proglašena Danijela Ljiljak (15) iz Brodskog Varoša, u zlatoveznoj svilenoj nošnji staroj 150 godina.
Post je objavljen 02.09.2008. u 12:56 sati.