Prije par dana pao mi je na pamet jedan nacin destrukcije - postati debela. Jer to je ono mrzim, zar ne? Ako mi nije bitno nista osim unistavanja, zasto ne bih tako? Da se onda mogu i istinski mrziti, da me mrznja jednostavno unisti.
Ali, ne mogu... ne mogu postati debela.
Znaci li to da zapravo nisam spremna unistiti se?
Nisam. Ne na taj nacin...
Ocito onda nisam toliko povrijedena da se unistim najgorim mogucim sredstvom.
Post je objavljen 01.09.2008. u 20:23 sati.