Kad se govori o egzistenciji najcesce cujem ljude kako govore o novcu, prezivljavanju, materijalnim prihodima, financijskoj situaciji i tome slicno. Najezim se od toga! To nije to ljudi moji. Egzistencija odnosno egzistencijalizam je ono o cemu su pisali Sartre i nobelovac Camus. Smisao zivota. Razlog zasto se nisam ubio. Onaj cudesni, neobjasnjivi, fascinantni komadic vjecnosti koji ponekad okusimo na razlicite nacine i u vrlo malim, ali nadasve ucinkovitim i intenzivnim dozama. Ono sto kreira nadu da cemo jos pokoji takav trenutak dozivjeti u zivotu...
...
...
Nego, evo mene opet, vratio sam se iz mrtvih. Nadam se da ste svi dobro. Opet sam dobio zelju da tu malo drobim, pa eto krenuh...
...
...
Ono o cemu zelim pisati je karijera. Tko je od nas sretan u poslu? Kazu da su to oni koji se bave onim u cemu su kao djeca uzivali. Tko se moze time pohvaliti? Ja jos niti jedan dan svog radnog staza nisam tako dozivio. Sve je to bila muka i patnja. Postoji li to uopce...?
Vjerujem da su takvi osmislili svoju egzistenciju. Da im nije uzalud odlaziti na posao, svaki dan sve su zadovoljniji...Utopija? NE! To postoji, siguran sam, i kljuc je u djetinjstvu. Moramo se udubiti, vratiti sebi, prisjetiti se sto smo voljeli, u cemu smo uzivali. Sigurno se sjecate kako dijete dozivi protresanje do temelja, onaj duboki neopisivi osjecaj tako cest u djetinjstvu a tako rijedak kasnije. No zasto bi tako bilo? Bitno je samo prisjetiti se, vratiti se sebi (kao Bruce Willis u filmu The Kid). I onda to povezati s karijerom. Jer posao, profesionalno bavljenje necim je ipak nesto sto vecina nas nece izbjeci...
Danas sam se poceo prisjecati stvari koje sam volio kao mali. Razgovor sa mojom boljom polovicom o tome bio mi je poticaj, i sad krecem sa LISTOM SVEGA STO SAM TADA VOLIO.
1. Glazba
-uvijek sam volio svirati (i pjevati). Iako nemam formalnu glazbenu naobrazbu, natucam nesto na gitari, pomalo i na klaviru i to mi pricinja veeeliko zadovoljstvo (mojim ukucanima mozda mrvicu manje....)
2. Ocjenjivanje
Volio sam se igrati ucitelja. Kako mi sad to izgleda mijesno - vadio sam stare testove iz Auto skole, rjesavao ih, i onda je slijedio secer na kraju - sam sebe sam ocjenjivao (jer postojali su tocni odgovori). Uh kakva uzivancija
3. Citanje
Od prvog osnovne gutao sam knjige. Visio u knjiznici, kasnije gradskim knjiznicama. Sjecam se trenutaka dok sam se vracao iz skole i veselio se, o kako sam se samo veselio, sto cu doci doma, na brzinu nesto pojesti i CITATI. Jedva sam cekao trenutak da se ponovno sastanem s Agathom Christie, Karl Mayom ili kakav vec sund mi je dopao pod ruke.
4. Vlakovi
Mama mi je govorila da trebam biti vlakovodja. Tata me je vodio na kolodvor promatrati - vlakove. Svaki puta kad smo putovali vlakom, to mi je bio takvo uzbudjenje, takva avantura, amakar stajali u hodniku 4 sata. Vlakovi su me jednostavno oduvijek fascinirali, ocaravali, obarali s nogu. Tako su jaki, mocni, velicanstveni. Vlakovi su zakon!
Post je objavljen 01.09.2008. u 20:07 sati.