Marketing
Molitva- to je srce iz kojega se prelijeva radost
Molitvu smo primili u isto vrijeme kada i milost: na svome krštenju. Stanje milosti, kako ga se naziva, znači u stvari, na razini srca, stanje molitve. Tamo, u najdubljim dubinama nas samih, mi smo od časa krštenja u stalnom dodiru s Bogom. Duh Sveti nas je zaposjeo, postali smo potpuno njegova svojina: On je postao dah našega daha, Duh našega duha. On uzima naše srce i okreće ga k Bogu. Po svetome Pavlu, on je Duh koji neprestano govori i svjedoči našemu duhu da smo djeca Božja. Duh stvarno neprestano u nama vapi i moli neizrecivim uzdasima: »Abba, Oče!« (Rim 8,15; Gal 4,6).
Uvijek nosimo ovo stanje molitve u sebi kao skriveno blago kojega čak nismo ni svjesni, ili smo ga svjesni tako malo. Naše srce negdje živi u punini, a mi to ne osjećamo. Gluhi smo, ne čujemo svoje srce kako moli, ne osjećamo ljubav, ne vidimo svjetlo u kojemu živimo.
Jer naše srce, naše pravo srce, drijema i valja ga cijeli život sve snažnije buditi. Prema tome, molitva zaista nije teška. Molitva nam je već odavno darovana. Ali čovjek je tako rijetko svjestan svoje vlastite molitve. Nijedna tehnika molitve nema druge svrhe osim da nam posvijesti ono što smo već odavno primili, da nas osposobi da osjećamo, zapažamo, u punoj i spokojnoj sigurnosti Duha, molitvu koja se ukorijenila u našim dubinama i koja ne prestaje djelovati. Ona treba izroniti na površinu naše svijesti, postupno prožeti i obuzeti sposobnosti našega duha, duše i tijela. Čak i naš psihički život i naši udovi trebaju titrati u ritmu ove molitve i našega nutarnjeg bića koje moli, kao što se suha grančica, stavljena u oganj, začas zapali. Neki drevni monah izrazio je to snažno: »Askeza monaha je: zapaliti cijelu šumu.«
Molitva, dakle, nije ništa drugo nego to nesvjesno stanje molitve koje, malo pomalo, tijekom vremena postaje posve svjesno. Molitva izlazi iz punine srca, prema evanđeoskoj izreci: »Iz punine srca govore usta.« (Mt 12,34; Lk 6,45). Molitva, to je srce iz kojega se prelijeva radost, zahvaljivanje, pohvala. Ona je punina probuđenoga srca.
André Louf
Post je objavljen 01.09.2008. u 18:36 sati.