Marketing
No brain no pain
Remont. Inventura. Zgarište i gradilište. Valjda. 
Zidam kuću trokatnicu, mješam malter motam žicu...
Ok, neš se kao popikavam oko razrušenih temelja. Ima i mješalica. 
Ko sam, kud idem, idem li kud uopće?
Spavam, čitam, govorim neš automatizirano, plačem na poslu, plačem na telefon, nepomično ležim.
Depresija?
O ne.
A nije ni d-mol.
Dezintegracija ličnosti. Povukla sam jednu nit i rašila cijelu tkaninu.
Sad se moram saštrikat ponovo...
Dakle saštrikat, ne zaštrikat!! 
Ovo sam ja: 
Na van sam kao: 
i 
i svašta još nešto.
A unutra:
Duda, kak si?
Jesi za kavu?
Možda za metak, omču or exorcist of any kind?
Strašno sam si glupa ovak. Krepo mi smiso za humor, sam zurim ko tuka. Pun mi je kua ovog, kad će više to proć? Nedostajem si. Možda je stara Duda bila pejn in hr ovn es, al je bar bila dobar, oštar, reski pejn. Pejn s karakterom, a ne neka blabljub bljuv mlaka bez mišljenja bez stava bez muda Duda.
Duda bez muda.
Duda bez čuda.
Koja se ne čudi, ne zapitkuje, ne urla s balkona, ne misli da je u pravu i da bi svijet trebo bit kao ona u najmanju ruku.
Niko ne voli juvu bez soli, selo bez crkve i škole, vole!
Bik, ne vol. Zmija ne kravosas.
Oću bit tutanj, oću bit romor, neću bit kapajuća pipa, tuš bez tlaka.
Oću bit laserska zraka, oću rezat metal pogledom. I lubenice. Kao Geda Gluperda.
Oću rješit zadatak, ić na Mars, pojest Mars i Snikers i kavu s mljekom. I cipele kod šustera moram odnest.
Oću i dalje htjet da bude po mom, i oću da mi je krivo kad nije, oću ne odustat.
Oću bit JA.
Nabijem te svijete, neću mjenjat sebe i pritom mjenjat svijet
Neću, fak of.
Mjenjaj se sam.
Post je objavljen 01.09.2008. u 18:12 sati.