Eh... Jadna, mila moja Petka, od danas je opet krezuba... Iščašila si je A žicu. Prošli put je pod mojim nasrtajima prva pala D-juša. Dobro, baš me briga. Za onu jednu jedinu pjesmu koju znam odsvirati note by note mi i ne treba, a akorde još nisam počeo učiti, jednostavno me boli zglob kada ih pokušavam držati dulje od sekunde. Uskoro bi Suzy trebala dobiti nove metalke, pa ćemo onda.... Petka ostaje pretku, kada se uželi da može svirati, no sve mi se nešto čini da će Petka još jako dugo šutjeti.
Svemu je kriv štimer koji mi je kum poklonio (onakav isti kakav sam od njega posudio). Kažu uputstva „dok se ne smiri plesanje svjetla“. Ja ih smirio, drndo po Petki po ure, ostavio je na krevetu... Nakon nekog vremena čujem iza leđa „prljoooooong!“ Farewell my dear A...
Danas je bio zadnji dan što sam gledao svoga Žarka. Evo, i sada mi je suza u oku jer se ne mogu pomiriti s time da je gotovo. A tako smo si prirasli srcu... :( Naručen sam bio u 8 ujutro, kako bi imo kad stići doma i zabavljati babu i đeda koji su trebali sići na objed. Ušao sam u ordinaciju i ugledao Žarkeca koji me već nestrpljivo pozivao da počnemo. Nježno me oborio, zaželio sretan rođendan i gurnuo ga. Da, još jednom umrtvljen, zijevnuo sam kao som i pružio mu pogled na do sada obavljen posao.
„A vidi kako smo pospani danaaas“, izjavio je moj zgođušni stomatolog.
„Nadam se da vi nisteeeee“, rekao sam, „ne želim da mi bušilica sama šeće po labrnji“.
„Hahahahahaha....“, odvratio je, skrivajući pogled iza naočala koje mu služe da drže mala povećala, „samo se ti lijepo opusti i nemoj mi zaspat“.
I tako je počeo bušiti, vaditi, gurati, špricati, kao i sto puta prije toga. Svaki put isto, a opet svaki put drukčije i sve nježnije. Jedino je malo pretjerao kad je svoju sisalicu gurnuo duboooko u grlo da sve ode kamo treba. Nakon što sam skoro povratio, pitao sam ga namjerava li mi ispumpati želudac time. Skrušeno se ispričao i nastavio me pipkati. Danas sam čak imao priliku licnuti mu prste jer mi ih je valjda osam nagurao u usta...
Nakon što je svršio, zamolio me da ponovo pređem jezikom preko njega da vidim je li sve u redu. Bilo je. Ništa grubo i hrapavo, savršeno gladak i čist. Poginuo je stolicu i namjerio me ispratiti van. No onda je kriknuo kao manijak, držeći se lijevom rukom za stolicu, a desnom upirući prstom u rentgensku sliku mojih čvalja. Otkrio je nešto! Brzo me povalio natrag u stolicu, nagnuo u horizontalu... Ništa, false alarm. Ponovo ustavši, krenuo sam van. Onda je opet kriknuo, ovaj put upirući prstom u donju vilicu na slici s koje mu se moje okošteno lice sveudilj cerekalo. I ponovo me povali Žarko, ponovo vožnja na stolici i ponovo false alarm. Ovaj put sam ustao malo žustrije, pitao ga jel mu se fakat toliko sviđam u koštanom izdanju pa ne može skinut pogled s moje slike te zamolio da ipak prestane gledat jer mi se ne da lijegati opet, tri puta je previše i za prave machose!
Nije me više povaljivao, trebat će čekati sve do Božića kada mi je zakazao ponovni spoj. Lijepo od njega što toliko brine za mene. A bubica mala, čitav tjedan je nosio na pameti kako mi je danas rođendan i nije zaboravio čestitati :)))) Srčeko, crne, kratke kose i pogleda vječito poluspuštenog kao da je uhvaćen u kakvoj nepodopštini dok se crne oke razigrano miču okolo i smješkao.... Ah, da... Sorry, Miško, I`m in love i ovaj put to nisi ti :))))
No dobro, idem sada, dosta o Žarku. Ipak je on pravi sponzorun i ne bi bio tako drag i nježan prema meni da ga redovito ne podmazujem lovom. Stoka prljava zavodnička. No svejedno nisam primjetio prsten :))))
Post je objavljen 01.09.2008. u 17:13 sati.