Mislim da je upravo to prava riječ za opisati molitveni susret koji se održao 31. kolovoza u crkvi svetog Ivana Krstitelja u Ružićima.
Po nadahnuću Duha Svetoga, molili smo devetnicu za milost, točnije da se po riječima svjedoka Božje ljubavi, milost Božja razlije na sve sudionike susreta. Na poseban način prepustili smo se vodstvu Duha, koji nam je napokon otvorio oči i uši da kroz ovu pripremu dobijemo sve što nam je potrebno za ostvarenje ovog čudesnog Božjeg plana. Kao i svaki put veselili smo se susretu i strepili hoćemo li svojim skromnim talentima uspjeti prenijeti Isusovo svjetlo i radost na one koji Ga traže.
Pod utjecajem, u tišini i sabranosti proslavljene sedme godišnjice zajednice kroz koju smo mnogo primili, shvatili smo da Gospodin u svojoj ljubavi šalje veliki broj onih kojima trebamo nešto dati. Upravo tako je i rekao: Imaš dvije ruke. Jednom se drži za mene, a drugu pruži bratu u potrebi. Taj čvrsti lanac od Stvoritelja, preko zajednice, do onih koji lutaju, bit će kanal kojim će se izlijevati Očeva beskrajna ljubav, a milost je stanje u kojem se nalazi onaj preko koga će Gospodin mijenjati svijet.
Neposredne pripreme za susret tekle su uobičajeno. Svatko od nas je nastojao dati sve od sebe kako bi susret bio zaista susret s Bogom. Očekivali smo i hodočasnike iz Splita koji su se najavili u prilično velikom broju.
Dok je Zajednica u svom molitvenom prostoru zazivala Božji blagoslov, stigli su Splićani, ali i veliki broj ljudi koje do tada nismo viđali na ovakvim slavljima. Susret je započeo krunicom Duhu Svetom, možemo reći uobičajeno, a potom smo pjesmom zazvali silu Duha svetog. I stigao je s vatrom!
Božja se milost spustila na sve nas. Sve su se naše prošnje i zahvale slile u pjesmu slavljenja. Božja je ljubav dodirnula svako srce. Oslobođeni sebe, svojih tereta i obzira, ljudi su podigli ruke i slavili svoga Stvoritelja. I svako je srce u tom trenutku spoznalo kako neizmjerna radost zahvaća one koje Bog pohodi.
Nakon slavljenja, kratko nadahnuto predavanje održala je naša sestra Branka Banožić. Bila je je svjedok Božje ljubavi i milosti u svom životu, ali je svojim iskrenim svjedočenjem potakla i nas ostale da razmislimo o svemu što smo od Gospodina primili, ali i o načinima na koji primljeno koristimo. Na kraju se pomolila za izljev Božje milosti na sve nas i udijelila nam Božji blagoslov.
Potom je uslijedila Sveta Misa koju je govorio naš voditelj i župnik fra Nikola. Misna čitanja i propovijed potkrijepila su naš doživljaj da je Isus vječni s nama i da je samo naše DA potrebno da potpuno preobrazi naš život.
Svaki naš susret završava klanjanjem Presvetom Oltarskom Sakramentu. To su trenutci koje svaki vjernik doživljava na neki svoj način. Jedni u tišini osluškuju što im Gospodin govori, drugi u vizijama traže rasplete svojih životnih situacija, ostali zahvaljuju ili mrmljaju, ali svi koji imaju iskustvo klanjanja znaju da su to trenutci posebne milosti kad Bog dolazi među svoj narod, tješi, ozdravlja, oslobađa, mijenja...
Nekoliko svjedočenja (usmenih i pismenih) o čudesnim Božjim zahvatima u ljudskom životu izazvalo je oduševljenje okupljenih praćeno gromoglasnim pljeskom. A nakon slavljenja: Laku noć Isuse, prekrasna pjesma za rastanak i želja da svi koji su po milosti Božjoj ušli u svjetlo, postanu odvažni svjedoci njegove nesebične ljubavi. Zato brate i sestro ŽIVOG ISUSA SLAVIM! ALELUJA!
Bog vas blagoslovio!
Jasna/zajednica-emanuel.com
Fotografije: Molitveni susret
Post je objavljen 01.09.2008. u 12:44 sati.