Marketing
rose: u rijeci plamena ...
photo by flickr
Rose je rano počela čitati. I vrlo je rano u obiteljskoj biblioteci posegnula za Zbirkom priča iz klasične starine, za grčkim i nordijskim mitovima, a zatim i za Danteom. Rose je znala imena i opise svih pet rijeka koje Hadom teku.
Acheron, rijeka tuge, prema Danteovu Infernu leži na granici Hada.
Phlegethon, bujica plamena. Tok joj je paralelan sa Styxom, no bliži Hadovu središtu. Dante je opisuje kao rijeku proključale krvi u kojoj se kupaju nasilnici i ubojice.
Cocytus, rijeka žaljenja i jadikovki, teče najdubljim, devetim krugom Hada. U njoj grcaju obmanjivači, izdajice, krivotvoritelji i varalice. Površinu Cocytusa sledio je dodir Sotoninin krila, na dnu, zarobljen u ledu, vječno ispašta Juda.
Lethe, rijeka zaborava, u Had se sručuje s litice Čistilišta. Samo gutljaj vode iz te rijeke donosi zaborav, vode Lethe ispiru sva sjećanja.
Styx, rijeka mržnje, devet puta Had opasuje. Da bi je umrle duše prešle moraju platiti vozarinu čamdžiji Haronu. Tri obolusa. S dva novčića ožalošćeni umrlome zaklapaju očne kapke, a treći mu stavljaju u usta.
Rose je znala imena i opise svih pet rijeka koje Hadom teku.
A sad je stajala pred jednom od njih, pred Phlegethonom.
Rijeka tekućeg plamena, nalik na ključalu krv. Plamen koji žari ali ne sažiže, neugasli plamen vječne boli.
U Phlegethon, nakon smrti, prema mitologiji dospijevaju tirani, silnici i nasilnici ... i ubojice. No, tek sada, na obalama Phlegethona, Rose je shvatila da u tome plamenu gore i ljubavnici, oni nezasitni, nazajažljivi, uvijek ljubavi gladni. Vječno gore, ne sagarajući, oni koji nisu pristali na smiraj hladne starosti, oni koji su nastavili žudjeti i gorjeti neugasivom strašću i kad im se životni plamen ugasio.
Kad je, držeći Morpheusa za ruku, zakoračila u plamenu bujicu, Rose se pripremila na bol. No, stapajući se s bolom, njezino je tijelo prožeo plamen strasti. Okrenula se Morpheusu, posegnula za njim. Usne su joj gorjele dok su lutale njegovom nagom puti, tijelo joj se grčilo slatkim drhtajima. Koža na vratu i grudima osula joj se crvenim pjegama, obrazi joj se zažariše, usnice joj pocrvenješe i nabubriše, nutrina joj započe pulsirati sve jače i jače ...
Obujmila je Morpheusa i rukama i nogama, stegnula ga kao da ga želi satrti. Osjećala je kako joj njegovi nokti paraju kožu, poput ružinog trnja, kako je krše njegove snažne ruke, u neraskidivom zagrljaju.
Plameni jezici palacali su oko njih, jata iskri letjela su prema zažarenom nebu. Svega je nestalo, misli i sjećanja ...
Rose je gorjela želeći da taj trenutak nikad ne prestane, da se taj plamen nikad ne ugasi. A plamen je, sve višlji i vreliji, gutao sve grijehe, sva kajanja, sva sjećanja, sagorio je prošlost i budućnost, nebo i zemlju.
Rose se pretvorila u plamenu bujicu, stapajući se s Morpheusom, dok joj je Phlegethon ključao u žilama ...
Nad Hadom je odjekivao jecaj Erosa i kikot Thanatosa dok je Rose tonula sve dublje a plamena rijeka narastala u more ...
...
Opirala se dok ju je Morpheus izvlačio na drugu obalu, opirala se tako snažno da je Bog snova morao upotrijebiti svu snagu da je obuzda. Opirala se bezuspješno, grčevito, očajnički, želeći gorjeti vječno, bez prestanka ... s Morpheusom, tu na dnu Hada, u rijeci plamena ...
rose in flames, photo by rusalka
Dodatak:
photo by rusalka
... za Vitae
... za sve odlaske i dolaske, rastanke i susrete ...
I za jutrašnje jutro, rumeno od iščekivanja,
modro od nade ...
(thanks for upload, lazy)
A Kairosu, veliki poljubac ...
... od jedne male vile ...
Post je objavljen 02.09.2008. u 23:59 sati.