kupila sam tamo u istri
kameru
sandale
haljine
prsten
hlače
i mnogo toga životopisnog
za svakodnevno sjećanje
i plakala sam dugo
sjedivši u tami autobusa s kartom u jednom smjeru
stražnjica neće tako brzo zaboraviti
dugu noćnu vožnju
i pitanje
gdje će dovraga biti sahranjene isplakane suze
zar u autobusu
na prljav pod ili na poluhrapavu navlaku sjedala
hrabra sam dok sjedim u naslonjaču crvene boje
a hoću li ikada više sresti te male plodove ljubavi
ili će prije svemir sklopiti svoje velike korice
očitavam puls
isti je kao u trenutku samoobnove
stvara jačinu kojom će gristi jedno novo lice
Post je objavljen 31.08.2008. u 22:43 sati.