Dosla je tiho,
krupna,
kap po kap,
da bi u sljedecem
momentu postala
olujna i jaka,
zeleci nagovijestiti
svoju moc...
Pri samom dodiru
o zemlju,
rasprsi se u
milion komada...
Za tren
strahovito se
strmoglavi na nju...
Kao plast
izvora zivota.
Da bi ju ispunila.
Da bi ju nahranila.
Da ozivi,
da procvjeta...
A ona, mirna
pokorno prima
u sebe,
ozivljena novim
zivotom,
procvjetava u
punom zanosu,
ovozemaljske ljepote.
Post je objavljen 31.08.2008. u 22:10 sati.