Bijaše to nekoliko dana prije nego se Mjesec Zemlji iznova sakri, sve da bi onima koji oči nebesima uzdižu mnoštvo svojih sestrica jasnije pokazao, kako bi iznova potom sve jače i snažnije noćnim svodom počeo vladati.
Bijaše to, dakle, krajem srpnja, godine ove,
kad nebesa iz njedara Čovjeka prsnuše, glase s planina prenesoše,
Vilenice zaplesaše po poljani kamenoj,
Zapjevaše puku i nebesima,
stablima i svem vidljivom i nevidljivom...
Post je objavljen 31.08.2008. u 17:44 sati.