Marketing
Edukativno štivo
skakavac (Chorthippus parallelus):
http://de.wikipedia.org/wiki/Gemeiner_Grashüpfer
Grasshopper
Dugujem mnogim mojim vjernim čitateljicama/ocima neke slike još od prije odmora, pa prije nego se uhvatim morskih dogodovština koje su završile u njemačkoj bolnici, želim odraditi taj dio, pogotovo zato jer sam se spremala za taj post cijelo ljeto, uredno sakupljajući dokazni materijal.
Pa krenimo redom.
Skakavaca ima cijelo more raznih vrsta svih mogućih boja i veličina. Od minijaturnih do đinovskih primjeraka, sa krilima u raznim duginim bojama koje srećemo po Dalmaciji i ostalim Mediteranskim krajevima, đinovskih tamnozelenih i smeđih u šumama, pa do onih skroz zelenih i nevidljivih u Slavonskim ravnima ili ružičastih u kamenjarima Zagore koji se odlično uklapaju do nevidljivosti u raznim lišajevima obraslo stijenje kao na mojoj slici dolje. Svi oni su i revni gudači što znamo još odmalena poućeni basnom o radišnom mravu i besposličaru cvrčku, iako se u toj priči misli na skakavca, a ne na cikadu - cvrčka. Jer i jedan i drugi, baš kao i zrikavac kao treći, glasaju se pomoću struganja zadnjim nogama o majušna krila i time proizvode zvukove koje neke vesele, a neki ih ne mogu smisliti.
Nisam išla tako daleko da im proučavam navade jer naprosto nisam dovoljno dugo bila u njihovom okruženju, za razliku od mojih vrtnih pauka kojima sam proniknula u sve tajne zavodničkog života...Slijedeće godine ću zasigurno imati i koju priču iz njihovog svijeta ali ovaj put ćete se morati zadovoljiti samo slikama.
zrikavac (Gryllus bimaculatus):
http://en.wikipedia.org/wiki/Gryllus_bimaculatus
Zrikavci su veliki kukci koji su mirni i druželjubivi, po mojem saznanju vole blizinu čovjeka i radije pjevaju u vrtovima gdje se oni često zadržavaju. Kad smo se vratili s mora svi moji kupljeni zrikavčići pjevali su kod raznih susjeda, kod nas nitko nije ostao. Već sam pomislila kako ću u kupovinu nove ergele ali oni su se svi vratili kući i sad je ponovo bučno i simpatično kad padne mrak...
Druželjubivost nije samo u okvirima suživota. Kad nešto radim duže vremena u vrtu, evo njih da vide što se dešava i kaj se dela. Znatiželja ih dovodi u kontakt sa djecom koja nemaju straha prema kukcima i životinjama jer im majka nije usadila strah, samo oprez prema nekim beštijama i insektima koji su otrovni (krpelji, ose, pčele, stršljani, neki pauci). Oni kopaju rupe u zemlji i tako prezimljavaju ili se štite od dnevne žege. Ni o njima još ne znam puno, ovo je prva godina da smo uspostavili prisan odnos. Nadam se da će neki od njih doći ovu zimu provesti kod nas, da nam ne bude tužno i pusto :)
cvrčak (Cicada orni):
http://de.wikipedia.org/wiki/Zikaden
Cvrčke svi znamo po neprekidnoj pjesmi u borovima Mediterana. Što vrućije to je njihova pjesma intenzivnija, što miris bora jači to oni glasniji. Kao da se u ljetne dane natječu ko će više napuniti zrak titrajima, dal jarko sunce koje treperi međ borovim iglicama ili zaglušna buka cvrčkova pjeva. Kad ga samo spomenemo te nam se slike kao fatamorgana pojavljuju pred očima. Ljeto sa svim mirisima pojavljuje se pred nama, gusta smola koja kaplje s debla u čijim kapima se odražavaju mali paralelni svemiri, boje ljeta, pjesma cvrčaka, plavo more.
Ne znam kako vi, ali ja sam ih često lovila u ruku kao klinka, i stavljala da mi pjevaju na uho. Lijepi veliki kukac sa prekrasnim prozirnim krilima, tako nježan i bezopasan.
Ovaj koji mi se zaletio pred noge blizu Slanog jezera na Kornatima, pravio se mrtav dok sam ga pokazivala djeci i za sve vrijeme fotografiranja nije pružao nikakve znakove života. Iako sam znala da glumata i da nije baš takva mimozica da bi umro od straha (i to se zna desiti), odletio je tek kada sam ga nježno položila na stolnjak birtijetine o kojoj ne želim pisati. Prhnuo je munjevito kao da do maločas nije bio najmrtviji cvrčak na svijetu i bližoj okolici.
Post je objavljen 03.09.2008. u 13:07 sati.