Nakon dužeg vremenskog perioda u kojem je u mojoj obitelji bilo težih turbulencija glede bolesti člana obitelji, svakodnevnih posjeta u bolnicu, nisam bio u mogućnosti uz rad na diplomskom, dodatno pisati još i za blog.
Situacija se nije znatno promijenila no eto naišao sam na jedan članak koji me potaknuo da ipak nešto napišem.
Spremni smo sudskim postupcima zaštititi sve zaposlenike koji su izloženi pritiscima ili neadekvatno plaćeni, istaknuo je Stipić ustvrdivši kako je vlast pretvorila nastavnike u "najobrazovanije fizikalce u zemlji".
Odvjetnik Franjo Valjak napomenuo je kako su sindikatu dosad prijavljena četiri slučaja mobbinga u vezi udžbenika, kada su ravnatelji radili pritisak na zaposlenike koji su se pismeno očitovali da neće raditi te poslove.
Radi se jasno o tome da nastavnici moraju (neplaćeno) sortirati, popisivati, prenašati, dijeliti itd. razne udžbenike. Nije potrebno ni započeti diskusiju koja govori da za to, očigledno, nastavnici nisu studirali x godina i pologali 14+ ispita godišnje...sporno je to što bi taj posao Ministarstvo Štednje na Obrazovanju (kako bi se gradile ceste koje služe kao politički bodovi pri izborima), moralo PLATITI fizikalnu radnu snagu da taj posao obavi. Pošto je posao sam po sebi obiman tu se očigledno radi o velikim parama.
Zašto onda ne bismo opteretili ionako preopterećene nastavnike (nastavnici na vlastitim leđima, "u hodu" stvaraju HNOS i imaju posla s nemoguće zločestom djecom - jer djeca su kao spužva, upijaju ponašanje svojih roditelja) dodatno i s tim poslom pa tako uštedili nešto novaca.
No nećemo taj novac dati u izgradnju energetskih rješenja nego ćemo dizati cijene energenata, nećemo taj novac uložiti niti u poljoprivredu, radije ćemo uvoziti jeftinije proizvode iz vana, meso koje je 10 godina stajalo "ne ledu" napumpano sumnjivim antibioticima. Ono što ćemo napraviti jest - žnirat ćemo taj novac za slučaj da će opet trebati kupovati glasove iz inostranstva.
Čovjek se zapita, pa koji je vrag tim ljudima? našem narodu? ljudima koji nas vode u bolje sutra za svoje "probrane" obitelji? Gdje je tu pošteni mali radnik? Obični porezni obveznik koji oDRŽAVA sve teže ODRŽIVU DRŽAVU?
Koji je uzrok tom sljepilu, koje onemogućava vozaču za volanom naše države da shvati da juri u propast (bijela kuga, odljev mozgova, inflacija, kriminal, korupcija, nepostojeća industrija i poljoprivreda ... lista se nastavlja unedogled)?
Vratimo se na tren na nastavničke muke, muke struke koja je strateški žrtvovana uzalud, na ogromnu štetu budućnosti same države, kako se za tu žrtvu ne bi na kraju postiglo NIŠTA osim propasti svih školskih reformi.
Prevladavajuće je mnijenje da nastavnici moraju dijeliti udžbenike (danas se radi o udžbenicima, za koji mjesec ćemo čistiti škole radi uštede na tom segmentu osoblja) jer to rade za djecu, a ne za sebe. Olfo trebalo bi misliti na druge (djecu) i pognuti glavu.
Isti ti ljudi koji zagovaraju koncept sagni glavu i trpi za djecu - jer to su djeca, tu su istu djecu istovarili u školu kako bi mogli raditi na svojem radnom mjestu (boljem od onog nastavničkog).
Kako bi radili na radnom mjestu na kojem je plaća uredno duplo veća, uvjeti deset puta bolji, napredovanje moguće itd.
Fascinantna je ta ljudska priroda koja omogućava čovjeku da zatvori oči i gleda selektivno, da vidi samo sebe i svoje, a sve druge ljude (konkurenciju) treba onemogućiti, sabotirati, preventivno obezvrijediti i staviti pod kontrolu. Jedan standard za mene, drugi za tebe, ja idem na glavna vrata, a ti izvoli na vrata za poslugu jer to je moralno (jer netko i to mora).
Pitat ćete se kako ova priča "sjeda" u moj blog? E pa vidite sjeda u njega jer se identična priča odvila u MMO igri "World of Warcraft" dok sam igrao druida.
U to vrijeme postojao je manjak liječnika u igri (moralna uloga koja nije bila nagrađivana od strane sistema igre) pa su svi hibridni likovi koji su imali liječničke sposobnosti morali isključivo samo liječiti "za opće dobro", tj. kako bi se uopće moglo igrati igru.
Iz tog fantomskog razloga (da nitko ne želi igrati liječnike jer su najslabiji, imaju najmanje mogućnosti napredovanja, rade najdosadniji ali najteži posao u igri, ne mogu pošteno PvP-ati -- no bez njih se ne može skupljati najbolja PvE/PvP oprema) očekivalo se od mene da liječim. Dapače, bilo mi je zabranjeno da radim bilo što drugo jer KOLEKTIVU, tj. drugovima je trebao drug liječnik da vida ljute rane.
I tako dok su pripadnici jačih klasa (onih za koje postoji kvalitetna ofenzivna oprema do koje dolaze pomoću mojeg liječenja) svakodnevno farmali instance kako bi skupili svoje ofenzivne epikanere, ja sam morao liječiti i propuštati svu opremu "boljima od sebe", jer "njima više treba", a ako ne vjerujem da je tome tako, evo malo ćemo duelirati, oni će me s nevjerojatnom lakoćom razbiti pa je eto to dokaz da mi oprema niti ne treba.
Na stranu činjenica da ukoliko je dogovor bio takav da sam ja pristao SAMO liječiti, i da će mi se davati SAMO liječnička oprema, i da su mi svi talenti usmjereni u liječenje, pa je onda sasvim LOGIČNO da će me netko tko je em jača klasa, tko je uz to dobivao i najjaču napadačku opremu, i koji ima sve talente u napadačkim mogućnostima u borbi dobiti. Taj detalj nećemo uzimati u obzir.
Na prvi znak moje pobune (specijalizirao sam se, kao i svi ostali, na napadačku ulogu, tj. postao sam feral druid) oštro sam kažnjen i na kraju izmobbiran van iz guild-e igrača.
Cijela ta WoWerska priča podsjeća me na priču koju imam i u stvarnom životu u kojem sam opet liječnik (nastavnik) koji obnaša moralnu ulogu od koje svi ovise (odgoj i obrazovanje malih vragova) ali koju nitko ne želi raditi jer je otprilike najgora koja postoji pa su svi (koji su bili pametniji od mene) odabrali bolju struku (klasu u WoW-u).
Opet se pod normalno očekuje od mene da se žrtvujem za dobrobit drugih, u svijetu gdje svi rade isključivo za svoju korist (i iz vlastite koristi traže od mene da se ja žrtvujem jer na temelju moje žrtve oni stiču prednost - oni nisu ludi žrtvovati se za ikoga, pa ni za vlastitu djecu).
Kada bilo ja bilo itko iz nastavničkog svijeta dignemo glas da nešto nije u redu saspu nas s svih strana krilaticama, klasicima kojima nas se drži u pokornosti:
- imate mnogo godišnjeg (zapravo jednako kao i svi drugi)
- posao je nezahtjevan, raditi s djecom je lagano (da, zato svi roditelji drže djecu kod kuće na kućnom obrazovanju i odgoju)
- doma ste u 14h (jesmo ali smo donjeli doma još 4-5 sati posla)
- ugodno radno ozračje (s svim ovim mobbingom od strane ravnatelja, starijih kolega, ministarstva s jedne strane i nevjerojatno bezobraznom djecom s druge, zaista smo u ugodnom radnom ozračju)
Naravoučenie jest to da je to jednostavno ljudska priroda, uzeti nekog naivnog da radi za tebe jest skoro pa jedini način da se netko ikad obogati. Cijeli svijet je nastao na radu robova. Ljudi se na identičan način ponašaju i u igrama i u stvarnosti.
Kako se robovi ne bi bunili, treba smisliti i strategije kako ih držati u pokornosti i ovisnosti (niske plaće/nagrade, strah od otkaza/izbacivanja iz guilde, odsjecanje svih alternativa tj. nulta pokretljivost/davanje isključivo liječničke opreme, projekciranje olfo moralne uloge kao moralnog imperativa koji nalaže da se trpe loši uvjeti - radiš za djecu/to radiš za guildu i marginalizacija tj. preventivno omalovažavanje struke kako se javnost ne bi bunila nad nepravdom koja im se zbiva pred nosom). Dok je ljudi dotle će biti onih koji iskorištavaju tuđi radi i onih čiji se rad iskorištava.
U WoW-u sam se zahvalio ljudima na "ugodnom" vremenu provedenom u teškom radu za njihove PvP epic predmete pomoću kojih će ONI moći igrati igru (a ja i dalje ostajem obnašati svoju moralnu ulogu) i odustao od igre, no što da radim u stvarnom životu?
Znam samo jedno, da nastavnici ne dođu u školu mjesec dana, cijela država bi stala jer roditelji ne bi mogli ići na posao dok su im njihova krasna i dobra dječica doma sama, i preko noći bi plaće bile normalizirane.
No, za sad smo još uvijek predobri da tako oštro kaznimo sirotu tuđu djecu, kako bi i naša djeca imala xbox360/PS3/kvalitetan mobitel/markiranu odjeću itd...
Vidite kad mi tražimo za svoju djecu jednak tretman (u smislu stvari koje im možemo od svoje plaće priuštiti) kakav imaju druga djeca, e TO onda najednom NIJE u redu.
Netko je odlučio u naše ime, da mi ulazimo na ulaz za poslugu.