To je ono čega ja najviše se bojin da ne ostanen ka kolona bez cime
Opet nedilja…bolna nedilja…nedilja sićanja. a zašto? Zato šta su sve naše nedilje bile posebne, to nan je bija najznačajniji dan u tjednu, nediljon smo najviše vrimena provodili zajedno. Makar ne uvik onako kako bi tribali, ali kad bolje pogledan i to je bilo dobro. Uff…sve je bolje od ove samoće. Kad ti je duša prazna, samoća je najgora kazna! Svakin danon ga se sitin, stalno mi je u mislima i ne mogu ga izbrisat iz sićanja. Srcu stvarno ne možeš naređivati. A moje srce je odabralo i ne popušta… Šta ako ga više nikad ne vidin? Toga se bojin. I svaki put kad odlazi, uvik se bojin da je to možda zauvik.
Post je objavljen 31.08.2008. u 10:30 sati.