Ipak se čovjek ne može oteti dojmu da u našem, ili je možda ipak bolje reći njihovom, Ogulinu jedna beznadna grupica ljudi koji su sami sebi svrha, a koji su nažalost uvjereni da ipak daju svoj obol stvaranju novih, modernih okvira građanskog življenja upropaštava proračun ovoga grada i Grada na programe, ako se oni tako uopće mogu nazvati, koji ne služe općem dobru. Ti programi, naime, ne pružaju nama građanima nikakvu korist, a to što se i napravi ima katastrofalnu kvalitetu. O tomu se u javnim glasilima, medijima tako malo smije reći, tako malo želi napisati. S razloga što naši javni mediji nisu nezavisni. Danas su već dosegnuli takvu razinu da nije potrebna cenzura vlasti ili vlasnika, svejedno, već je uspostavljena autocenzura. Novinari Radio Ogulina i jedini novinar OG lista točno znaju što mogu reći i napisati kako bi mogli dobiti punu plaću, odnosno kako bi podmirili troškove izdavanja lokalnog lista. Takva autocenzura bila je u najcrnjim danima onog prošloga sistema, ali je sloboda misli i izričaja osamdesetih godina prošloga stoljeća bila daleko veća od ove današnje. Nije to samo na lokalnoj razini, već i na državnoj.
Zato je ukinut Feral tribun, a nadam se da se to neće dogoditi Novom listu koji je jedini ostao trn u oku vlasti. Zato ni naši novinari ne otvaraju pitanja koja talasaju bezbrižnost gradskih otaca i prkose njihovoj bahatosti. Ne otvaraju se više pitanja Bjelolasice, pročistača otpadnih voda, ne kritizira se izgradnja Kranjčevke, retencije na rijeci Dobri, poskupljenje vode zbog gubitaka na vodovodnoj mreži (!?), kastrofalni prostorni, urbanistički i detaljni planovi uređenja prostora. Tabu tema je i poduzetnička zona u Otoku Oštarijskom, odlagalište smeća, zagađenost pitke vode i neprijavljenog kupališta na Sabljacima, bacanje i pranje novca po svim cestama na području jedinice lokalne samouprave, nemar gradske redarstvene službe na održavanju reda na javnim površinama, odsutnost policijske kontrole na provođenju zakona o prometu u gibanju i mirovanju.
Dijalog vlasti sa svojim biračima održava se samo kada se pripremaju izbori, ali po pitanju programa koji služe općem dobru vlada samo monolog. Malo više poštovanja spram svojih građana, njihove rasprave i sugestije odluke vlasti bile bi puno pametnije i prihvaćenije. I vlast bi bila cjenjenija. Bahatost iritira. Ne smije jedan gradonačelnik na gradskom vijeću, ili bilo gdje drugdje, reći za neki prijedlog koji ne tetoši odluku poglavarstva da je „nepotreban za diskusiju“. Pa to je odvratno.
Kao što je odvratan i prostor ispred Pučkog otvorenog učilišta, Trg hrvatskih rodoljuba, kao što je uništen stopedestgodišnji gradski park. Ispred Pučkog učilišta nema ni travke, ali ima barem ugostiteljska terasa pa prema tomu i ljudi, a pogledajte čemu to izgleda Trg rodoljuba. Na njemu niti ima travke niti bilo kakvog sadržaja. Onoj spomen ploči, uz dužno poštovanje istinskim brniteljima, tamo nije mjesto i ogroman prostor zjapi prazan. Zamjenska lipa posađena na krivom mjestu svisnut će od tuge prije nego obrazuje svoju krošnju.
A pogledajte sada gradski park. Onaj Semmelrock svu je ovogodišnju proizvodnju usmjerio prema njemu. Kroz njega su projektirane prometnice takvih karaktristika da bi bez problema županijski vijećnik mogao voziti vojni transporter najvećeg osovinskog pritiska, a i tenk, bez problema da će oštetiti posteljicu te prometnice koja je trebala služiti vjerojatno šetačima pješacima. Ako ikada budu posađene neke biljke na tom prostoru ostat će zakržljane jer se korijen nema kuda širiti od silnih popločenih površina. Stoga će se iz svakog kutka „parka“ moći vidjeti neonom osvijetljena slova HDZ na zgradi Komiteta. A to i jest jedini smisao budućeg prostora negdašneg parka.
Post je objavljen 14.09.2008. u 07:00 sati.