navikla sam s tobom provoditi noci...
kako li ce nocas san doci na oci...
tko ce me milovanjima uspavati...
na koga cu glavu poloziti...
hocu li cuti tvoje udisaje i topao dah osjetiti...
hoces li me ponovno poljupcima u dan voditi...
znam da hoces...
htijela bi vratiti vrijeme...
da svaki nas zajednicki trenutak traje vjecno...
svaki pogled da ostaje tamo gdje je upucen...
rijec svaka da se iznova vrti...
da bude onako kako smo zamisljali...
da nemamo obaveza...
da nas ne dijele kilometri...
da te i dalje docekujem dok umoran mi prilazis...
zagrlim te snazno da budemo svijesni da smo zajedno...
ponovo setamo plazom osluskujuci sum valova...
gledamo kako brodice u daljini nestaju...
i postaju proslost, bas kao svaki nas rastanak...
koji svaki puta biva sve tezi i tezi...
nemoj trositi rijeci...
sve osjetim u drhtaju tvoga glasa...
i vjerujem ti svaku rijec...
nemam razloga sumljati...
a buducnost, ponovni susret...
nova vjecnost koja zapravo tako kratko traje...
ona zelja i teznja jednoga ka drugome...
cvrsti stisak, niti jedan ne popusta niti na tren...
znamo da smo jedno...
u potpunosti prepusteni ovoj ljubavi...
i nista nam ne treba...
sami sebi dovoljni...
predivnih par dana provedenih s njim... kao ostvarenje sna, sada ponovo java i cekam da opet usnem i probudim se kraj njega...
Post je objavljen 30.08.2008. u 14:30 sati.