Marketing
9.krug pakla (2)
Zapravo, najgore od svega mi je bilo sto nisam bila sigurna da li je on dosao ili nije. Ja inace bas i nemam srece i bila sam uvjerena da ako sam se ja mogla sjetiti pet minuta raije da idem, on je isto tako mogao odustati od puta u zadnji cas. Bez obzira na to sto ja odlucila po pitanju njega, nece biti zabavno ako se on na kraju uopce ne pojavi.
Smjesteni smo bili u ruznu socijalisticku zgradu koja je meni bas nekako sarmantna. Vjerojatno ista stvar kao i s Rijekom - grad je stravicno ruzan, ali ja bih ga stavila medu top5 najdrazih hrvatskih gradova.
Home, sweet home...
I pogled s krova
Flavia je u Skopje doputovala dan ranije, kao i vecina sudionika razmjene. S obzirom na to da su vecer prije bili vani, po mojoj slobodnoj procjeni, njen ljubazan izraz lica kad sam je probudila u 10 ujutro bio je namjesten i lazan. Umjesto drago mi je sto te vidim sigurno je mislila nesto puno zlobnije sto necu navesti ovdije da ne izgubim na jezicnoj nevinosti...
Uglavnom, kad se malo razbudila ispricala mi je da je Gunes (ili the Turak) dosao i da je obrijao bradu. Informacija bez koje ne bih mogla...
Cak niti nakon 20 sati provedenih na putu nisam izgubila dar govora i umjesto da se istusiram i presvucem ja sam pricala oko 2 sata s Flaviom, a nakon toga sam joj prepustila kupaonicu jer je bila privremeni invalid. Imala je neku operaciju na rucu i ruka u zavoju joj je bitno otezavala svakodnevni zivot, pa sam odlucila biti fer i prepustiti joj prvenstvo koristenja kupaonice u tih tjedan dana razmjene.
I tako dok seona tusirala, ja sam se odlucila spustiti u prizemlje da vidim ima li kog vani, no na nesrecu naletila sam na jednog od organizatora koji me doslovno odvukao u obliznji kafic gdje su bili svi ostali.
Jesam li spomenula da sam bila 20 sati na putu? Jesam li spomenula da sam spavala u vlaku?
Ono sto je nekada bila sminka, na mom licu se u tragovima koncentriralo na mjestima nepredvidenim za sminku. Tus za oci je bio davna proslost jos nakon sto smo presli Makedonsku granicu, maskare je bilo posvuda osim po trepavicama... Uglavnom, nisam uopce zamisljala da cu se u takvom izdanju pojaviti pred bilo kim, a posebno ne pred the Turkom. Mogla sam ja odluciti sto god da sam htjela, ali uz ovakav izgled, odluka o ignoriranju ce vjerojatno doci s njegove strane.
I tako, on je tamo sjedio i izgledao savrseno, a ja sam istovremeno pokusavala izgledati nadureno-samouvjereno i gledati u pod da sto manje ljudi primjeti moj nisam-se-prala-2-dana izgled. Kako je to rezultiralo nemam pojma, ali pobjegla sam prvom prilikom i vratila se tek nakon sat vremena provedenih pod tusem i sa novim slojem sminke na licu.
Dan smo proveli u velikom parku u centru Skopja, a najvise vremena sam pricala sa Turkovim najboljim prijateljem koji se, vjerovali ili ne, zove Cengishan ili na nasem Dzingiskan.
Rumunji i Skopsko
Flavia, ja i Cengishan
Na ovoj slici jedem najcudniju pizzu u zivotu - sir, spek, luk, ananas i surimi stapici. Sto je najgore od svega, sama sam je narucila.
Prvi dan svake rezmjene je uvijek idilican, jer se vecina nas jos uvijek ne poznaje i svi su strasno dragi i pristojini jedni prema drugima. Ja sam zapravo polovicu ljudi poznavala, ali nisam ih vidjela barem 4 mjeseca, pa je trebalo jako puno toga nadoknaditi.
S Turkom sam komunicirala jednako kao i s Flaviom - dobri stari prijatelji s razmjene...
Navecer, prije welcome partyja, poznata ljubiteljica zivotinja (ovo je ironicno) je nasla mackicu pred studentskim domom i nisam seodvajala od nje.
Nije li to nesto najslade sto ste ikad vidjeli? (i nije li ovaj kut snimanja nesto najgore sto ste ikad vidjeli?)
Ovo izgleda prilicno dvosmisleno...
Uglavnom, u jednom trenutku Turak je sjeo pokraj mene i rekao da imam slatku macu i da bih mogla navratiti u njegovu sobu s njom na sta sam mu ja odgovorila da sam oduvijek znala da je perverzan i da je sasvim ocito da vise zeli macku nego mene...
Kada smo hodali prema mjestu gdje se odrzavao welcome party rekao mi je da bi me htio poljubiti, ali da zna da bi mi bile neugodno pred tolikim ljudima.
Ja sam mu rekla da je sasvim ocito da nije u tome problem vec se on boji da bi nas netko moga slikati i staviti sliku na facebook, a onda bi je mogla vidjeti njegova cura.
Njegov izraz lica tada je bio neprocjenjiv. Taj idiot je stvarno mislio da ja jos uvijek nisam saznala.
Uglavnom, napravila sam uzasnu pogresku vec u startu. Jednostavno sam uklonila svaku potrebu da mi laze, a ja stvarno uzivam u lazima i uljepsavanju stvari.
Zasto ja imam taj neobican talent da navodim ljude da budu iskreni? Nema nista dobro u iskrenim deckima. Ja volim slatkorjecive prevarante. Takvi su najbolji... Turak mi se u Istanbulu milijun puta vise svidao.
Cengishan pozira
ja malo naopako
Iako Turak milijun puta bolje izgleda s bradom (morao se obrijati radi slikanja za putovnicu) i dalje mislim da smo bili najljepsi par razmjene 
I kad me Turak pitao zelim li da se vratimo u studentski dom, shvatila sam da sam vec odavno znala odgovor...
Post je objavljen 30.08.2008. u 11:47 sati.