Evo me opet nakon nekog vremena.....
Kao sto sam pre pisala ovde nikad nije dosadno, na srecu ili na zalost ali tako je.
Imal sam sudar pre neki dan..... Samnom u autu su bile jos tri devojke na svu srecu niko nije bio povredjen. Ne znam kako bi sebi ikad oprostila da se nesto strasnije desilo.
Olaksavajuce u celoj situaciji je bilo to sto imam njihovu vozacku dozvolu ( morala sam ovde polagati vozacki ispit jer nasa dozvola ovde nije validna) inace bi i u zatvor zaglavila
Sam incident ne zelim da opisujem....mozete samo pretpostaviti kako sam se osecala....morala sam i u policiju da idem...pa izjave , pa zapisnici, pa ID na uvid, pa vozacka dozvola......
Nisam dve noci nakon toga spavala.....stalno mi slike prolaze kroz glavu.....i pored svega nekoliko dana pre svega ovoga je mom tati bila godisnjica kako je poginuo u saobracajnoj nesereci.....
Toliko toga mi se nakupilo i slozilo..... Zalila sam se na medjuljudske odnose ovde....ovih sam dana mogla da vidim kome je doista stalo do mene ovde i ko je bio uz mene , ko je i ko ce bit. Mogu Vam rec da sam sa te strane sam prijatno iznenadjena.....Zahvalna sam im na tome sto su znali da kazu pravu rec u pravo vreme......Nisam se jos uvek oporavila od soka i stresa ali se trudim........Samo nek smo mi zivi i zdravi a sve ostalo ce bit ok.....
Post je objavljen 30.08.2008. u 07:36 sati.