Ajme koliko tuge
Nina i Vedran
Teško preživljavam takve informacije.
...nastradala je djevojčica, mala Nina...bila sa bratom...udario je auto..u komi je...Dragicaplače-to je moja Seka...Josipa isto.... Dragica i Josipa su moje učenice, obje idu u prvi razred srednje škole... To su djeca koju ja još ne poznam dovoljno, oni su mali ljudi, došli iz nekih svojih malih lijepih dugogodišnjih priča... A ta kao su tople i tužne i divne , i veliki mali ljudi bili kad se to Nini dogodilo...I narasle su u mojim očima , kao Veliki , i bila sam uz njih svaki dan...uz cijelu obitelj, i molila s njima, i pomagala na sve načine koje mogu....možda i ne , uvijek sam se pitala mogu li više... I danas Kuma Nina javlja nešto porukom što ja ne mogu prihvatiti, ne mogu preživjeti...Prvo sam vikala da to ne može bit, pa sam pomislila na Brata Kreshu! I BIG Mamu, i Zdravka prijatelja koji su me naučili da mali ljudi svojom dobrom voljom mogu učiniti sve....i više od toga... pa sam pomislila na mog prijatelja Cvrkuta kojeg upoznah u divnoj maloj Pleternici uživo, skupa sa svom divnom svitom.... i nazvah šogora i on mi potvrdi... Vedran, divan čovjek, zubar koji mi je učinio ljeto prije dvije godine ČUDO, tj. osmijeh koji izgleda normalno....ma to nije bitno..on je prijatelj, on je divni mladi čovjek.... zveknuo ga neki auto, njega na motoru... u komi je.... bori se za život... čovjek sa smiješnim osmjehom, čovjek koji se smije dodirom... on je dijete koje ja poznajem kao prijatelja Dambinog brata, on je bio u našem stanu, on se igrao sa malim Tonijem jer je i sam bio mali (igrali su Sraz!), on je otišao u Svijet, pa u Rijeku, pa u Osijek...Znamo i sve njegove ljubavi prema lijepom autu, njegovom divnom odnosu prema majci i onom stolnotetinsaču, liječniku kojeg je također cijeli grad volio, a bio je njegov očuh... ...i otvorio je ordinaciju u centru zbivanja, na NOBLES mjestu...i čudili su se ljudi...kratko vrijeme....i onda shvatili da vrijedi! Zaljubio se, naravno, a imao je i zašto, u svoju divnu prijateljicu i sestru...tako je lijep osjećaj bio tamo među njima....a radili su puno, dokazivali se... a sad leži ns aparatima... moramo mu pomoći.... molitvom, i svim ostalim načinima... kažite mi kako?
Post je objavljen 30.08.2008. u 00:41 sati.