... tralala-lala!
joj, super - idemo u Ikeu nabavit sve, al' baš sve za stanček - lijepe šarene krpice, šalice, beštekić, vihiii!
Ikea - san svakog ženskog stvorenja, i ne samo san... ostvarenje snova, predmeti u svom materijalnom sjaju svoga bitka, posve opipljivi i trodimenzionalni, pravi: žute, crvene, zelene krpice, posve nepotrebne điđemiđe, kichy suhe latice za kao stavit u neku ukrasnu pepeljaricu - nema veze, brisat ću prašinu svaki dan, časna riječ, cross my heart and hope to die! SVE! po najpovoljnijoj cijeni - koja, doduše u konačnici ne ispadne nimalo povoljna (prokleta napast potrošačkoga društva!). A kaj je najbolje, sve možeš imati doma već isti dan. Nema čekanja dostave i gnjavaže s dostavljačima. A ne-ne, samo tvoj muškarac koji se znoji, muči, malo psuje i puno trudi kako glas voljene ženice ne bi prepuknuo u histerični falset i tako si sačuvao koju slušnu stanicu za dane starosti.
Oh yeah, to je to: [di ajkija]. A kad tamo... koje razočaranje... glupi, ružni mugovi iz kojih nema šanse da pijem svoju predivnu jutarnju kavicu, izbor od 3 i pol stola i tanjuri u nekim kenjavim polubojama. Di su suhe latice i šarene saksije... ljudi, prevara, PREVARA!!! 
No, nakon dugog biranja uspjeli smo nekaj iskombinirat i evo kaj smo složili:
Dnevna soba, kuhinja i blagovaonica tvore jedan prostor podijeljen nekim kao šankicem za koji smo odmah kupili barske stolce na kojima su sad saksije sa cvijećem, svijeće i sl.

Složili smo stol iz 4.-5. pokušaja i 3 dodatna trčanja po još koji komad alata u WolMart (hehe, zvuči poznato?), pa pokraj dali sofu. Između mjerenja i kupovanja te montiranja nekako smo izgubili 10 inča što je dobrih 25 cm pa se palma Žarko ostala sunčati vani i čuvati ulaz u kuću - Točko (koji viri iznad gazdinog ramena) postao je pravi kućni pas nakon sto je 2 tjedna služio kao jastuk i odbija spavati vani na hladnom:


Postavljena i uređena kuhinja još je jedno čudo američanskog blagostanja iliti american style welfare (aka kruha-i-igara, a mozak na pašu). Formula je jednostavna: američko = 1,5 europskog, ili da vizualiziram: frižider je kao jedanipol normalan, isto vrijedi i za pećnicu (dakle, širine 2 trudničke riti). No bez brige, ti gabariti neće ostati neispunjeni (mislim na frižider, ne na rit) jer normalno pakiranje mlijeka iznosi 2 l, a soka 5 l... što je za ovdašnje prilike zapravo skroz u redu jer nam je najblizi dučkas udaljen 2 milje i nema onoga: "aj mi trkni po jedno malo vrhnje, zaboravila sam". Ak se nekaj zaboravi, taj dan se ne jede 

Kutak za jelo u rustikalnom je stilu. Sa stola mašu bosiljak Tomica, ružmarin Stela i peršin Karlo - naši biljni ljubimci kršteni u čast dragog Karlovačkog, Stelle Artois i Tomislava i njihove neutažive žeđi - ljudi moji, te biljke će nam popiti svu vodu, nevjerojatno
. Sva sreća da nemam sposobnost slušanja biljaka jer bi mi krv popile, kroz najtanju slamčicu.

Ali to nije sve - imamo mi još i spavaću sobu i kupaonu (hm, samo ne znam kako je u ovoj mojoj sesiji fotkanja stana Igor uspio obići i legnuti se na svaki kauš u kući - ma ne izležava se on, siroče, inače skoro niš
):

Posteljinu sam ja birala, moram se pohvalit, da mi bude pase uz mobač i da sanjam roze oblake
.
Ajd, idem sad popit čašu mlijeka za Luigija
pa nabacit koji jogging do auta i natrag
. Lepo se majte i komentirajte sličke 

PiP
Post je objavljen 30.08.2008. u 00:24 sati.