***MALO O PRIJATELJSTVU***

*..prijateljstvo je poseban oblik ljubavi..*
*..u prijateljstvu se poštuje sloboda drugoga..*
*..prijatelji s vremenom postaju slični, pa se često kaže kako su oni jedna duša u dvije osobe..*
*..prijateljstvo nastaje osobnim izabirom i treba ga njegovati..*
*..prijatelja se ne pokušava pod svaku cijenu promjeniti, već ga se prihvaća takvim kakav on je..*
*..kriza prijateljstva se rješava toplim i iskrenim razgovorom, nježnim zagrljajem, poljupcem te riječju "oprosti"..*

**IZREKE O PRIJATELJSTVU**
*Ako imaš prijatelja, često ga posjećuj jer korov brzo izraste na stazi kojom nitko ne prolazi*
*Put kroz prašumu nije dug voliš li osobu koju ideš posjetiti*
*Isus je uzor vjernosti prijateljstva*
*Bolje je imati jednog pravog prijatelja,nego brdo onih koji nas navode na krivi put*

**PRICE O PRIJATELJSTVU**
*Neki ranjeni vojnik nije se mogao vratiti na svoj položaj, a jedan drugi je pošao po njega. Otišao je usprkos zapovijedi koja je bila dana. Vratio se smrtno ranjen, a prijatelj kojega je nosio na leđima bio je mrtav. Časnik se razbijesnio: "Rekao sam ti da ne ideš, sad sam izgubio dva čovjeka-nije se isplatilo. "O da. Isplatilo se", odgovorio je vojnik. "Jer kad me je vidio, moj je prijatelj rekao: Znao sam da ces se vratiti."*

*Kad bi moj prijatelj priredio slavlje, a mene ne bi pozvao, ne bih mu nimalo zamjerio. Ali kad bi moj prijatelj patio, a ne bi dopustio da patim s njim, osjetio bih jaku gorčinu. Kad bi zatvorio vrata svoje tuge preda mnom, ja bih kucao na njih dok me ne bi pustio u kuću svog žalovanja i podijelio sa mnom ono čega sam dostojan. Kad bi me smatrao nevrijednim, nepodobnim da plačem s njim, osijećao bih to kad najstrašniju uvredu koju mi je mogao nanijeti.*

***ZA KRAJ***
*imaš i ti prijatelja..? NE OKLIJEVAJ!!!! odmah sada mu reci koliko ga voliš i koliko ti je do njega stalo... ODMAH SADA mu se ispričaj za svo zlo koje si mu nanio... ODMAH SADA mu pokloni nježni osmijeh, iskren poljubac pun ljubavi,nježni ali čvrsti zagrljaj...*

Mnogo puta u zivotu krenem i onda stanem jer ne znam gdje sam.. Mnogo ljudi prode kroz moj zivot, uzmu ono sto im je potrebno i odu.. Mnogo rijeci cujem svakog dana, one uglavnom bole, samo me rijetke cine sretnom, ali onda stanem i shvatim, ma nije sve tako crno, okrenem se i vidim tebe, prijateljice moja! Jedinu osobu cije rijeci ne bole, jedinu osobu koja je uvijek tu i cini moj zivot lijepsim.. HVALA TI STO POSTOJIS!!!!
...ovo je za Barbaru

Zajedno smo momke gledale, zajedno po gradu setale, pravile se da smo vazne, ma da smo pametne i snazne, sanjale smo zemlje daleke.. Ey, ljepotice, moja prijateljice..GDJE SU NASI SNOVI OSTALI?!?!?!
..a ovo je za Manu..i njoj....

Ovaj post je za sve moje frendove i frendice koje jako, puno, mnogo volim i koji mi puno znace u zivotu..bez njih nebi mogla..hvala vam
BTW:nisam vise s onim deckom o kojem sam pisala prosli put

Post je objavljen 29.08.2008. u 23:01 sati.