Marketing
rose: na obali Acherona ...
photo by flickr
(prethodni nastavak)
Tek su zakoračili iza vratnica, a Acheron, rijeka tuge, već im je zapljuskivala stopala.
Ušli smo u srce Hadova carstva, rekao je Morpheus.
No, još uvijek nas čeka dug put. Da bismo stigli do Hadova prijestola, moramo prijeći četiri rijeke: Acheron, rijeku tuge, zatim rijeku plamena Phlegethon, pa Cocytus, rijeku lamentacije ... i Lethe, rijeku zaborava.
Petu, odnosno prvu rijeku podzemnoga svijeta, Stix, prešli smo u početku našeg puta, uz pomoć čamdžije Harona ... preko ovih četiriju morat ćemo prijelaz naći sami.
No, prijeđimo prvo Acheron, a potom ćemo misliti na ostale.
Dno Acherona bilo je prekriveno plavim oblutcima, rijeka se činila uskom i plitkom, jedva većom od potoka, Rose je pomislila kako će je prijeći u par koraka. No, kad su zakoračili u plitku vodu, preplavio ju je val duboke tuge.
vodene zlatice, photo by rusalka
...
Sjedila je na kamenu ... i plakala, k'o Zlatica iz dječje pjesmice: Na kamen sjela, Zlatica, Zlatica ... i stala gorko plakati, plakati ... Bile su joj tri godine ... i plakala je za goluždravim žvalavim vrapcem koji je ispao iz gnijezda. Suze su kapale na beživotno tjelešce i skvrčene nožice, činilo joj se da će joj srce prepući.
Klečala je, laktovima oslonjena o stol i čitala Romea i Juliju. Ševa je cvrkutala, ljubavnici se rastajali i umirali ... a njoj je bilo trinaest, baš kao i Juliji. Ljubav mora boljeti, već tad je shvatila, iako nikakvog Romea još nije bilo ni na vidiku.
Gledala je bakino lice, dok joj se pogled gasio, dok joj je draga starica umirala u naručju ... Bilo joj je osamnaest, prvi puta je vidjela Thanatosa na djelu ...Tada je prestala plakati vidljivim suzama, od tada bi joj obrazi ostali suhi, samo bi joj se jednjak grčio, u tuzi.
Posjekli su veliki stari granati orah na kraju ulice, čula je kako ječi dok su ga rušili ... i zaječala zajedno s umirućim divom. Kad su se drvosječe razišle, prišla je panju i prstom prošla po godovima ... U unutarnjem joj oku proletješe slike: svrake grade gnijezdo u granama, dječak sjedi u rašljama zagledan u oblake, grom udara u vrh krošnje, starica ispraća sina koji kreće na ratište, iz torbe mu miriše orehnjača ...
Stoji nad materinim grobom s cvijetom u ruci, šest je godina prošlo ... a mati bi joj, da je živa, danas slavila rođendan ... I njezin se rođendan bliži, a ona pomišlja kako je Atropos majčinu životnu nit nemilosrdno presjekla dan uoči kćerina rođendana ...
Kleči na cesti, kraj hrpice crnobijelog krzna. Podiže u naručje skrhano mačje tijelo. Kasnije, dok stoji kraj malog humka u svojem vrtu, čini joj se da pod zemljom i hrpicom riječnih oblutaka kojom je mali grob obložila, počiva i sva njezina životna radost.
Pružila je srce na dlanu, vjerovala je u prijateljstvo ... a potom ustanovila da je bila samo pogodno rame za plakanje, priručni džep za posudbe, osoba kojoj se ostavljaju ključevi od stana, netko tko pamti rođendane i ne bilježi dugovanja ... Osjećala je gorčinu koja ostaje nakon iznevjerenog i umrlog prijateljstva.
Dok ljubi Morpheusa, dok je Morpheus ljubi, Zemlja se pod njom izmiče. Osjeća radosti i bol, osjeća kako se rađa i umire, u tom trenutku koji traje vječno ... i nestaje nepovratno, u trenu ...
Pod svjetlošću blijede Lune ljubi Plavookog na pragu, opraštajući se, po tko zna koji put ... Prsti joj grčevito stežu rub njegova crnog plašta, a jednak joj se grči od progutanih suza ...
...
Kad je zakoračila u vode Acherona, Rose preplaviše sve njezine tuge, val za valom.
Jednjak joj se zgrčio, suze nisu uspijevale poteći.
Da je Morpheus nije digao u naručje i prenio, Rose nikada ne bi uspjela prijeći Acheron, tu rijeku tuge ...
na obali, photo by rusalka
Dok su iscrpljeni ležali na obali Acherona, Rose je drhtala od studeni, činilo joj se da joj led teče venama. Priljubila se uz Morpheusa, tražeći toplinu, a on ju je zagrlio i zanjihao u zagrljaju, poput prozeblog djeteta.
Snivaj, Rose ... rekao joj je.
A kad se probudiš, još sat dva hoda ... i stići ćemo na obale plamenog Phlegethona.
Kad je Rose usnula, Morpheus je prošaptao, sam sebi: Iz tave u vatru ...
Eh, Rose, Rose ... kamo sam Te to doveo ...
(nastavak slijedi)
Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.
Sophie Tucker - Blue River
Post je objavljen 01.09.2008. u 23:59 sati.