Marketing
brat Roger iz Taizea (3. obljetnica ulaska u vječnost)
Brat Roger, utemeljitelj Taize zajednice, ostavio je dubok pečat na čitav moj život. Kao što ne mogu zamisliti svoj život bez Taizea tako ne mogu ni bez brata Rogera. Imala sam tu sreću da ga izbliza promatram i da me on blagoslovi stavljajući mi znak križa na čelo. Srce mi je prepuno dojmova i osjećaja prema tom čovjeku da ne bih mogla nikad izreći do kraja sve što o njemu mislim. Na neki način on je moj duhovni otac, uzor, nadahnuće. Svaka njegova riječ, a u Taizeu se u zajedničkoj molitvi više šuti nego govori, dira me duboko u srce. On je znao u svakom čovjeku prepoznati Krista, razoružavao je ljude svojom jednostavnošću i nježnošću. Kristova ljubav je bila vidljiva u njemu kao u rijetko kojoj osobi u povijesti. Zračio je mirom, a lice mu je bilo prožeto neobičnim svjetlom...mladi su bili privučeni tim svjetlom, tom svježinom Evanđelja koje je on oko sebe širio, kao leptirice oko svjetla. Bio je i ostao vjeran idealima svoje mladosti. Upravo zato jer je bio antikonformist i idealist do kraja, mladi su u njemu prepoznali autentičnost. Bio je nježan poput majke, ali istovremeno uporan i odrješit kad se radilo o pitanju ekumenizma i crkvenih institucija, solidarnosti s siromašnima, kao i odnosa među generacijama. Nikad nije priznavao poraz, nikad se u neuspjehu nije obeshrabrio i očajavao. Sačuvao je blagost i mir srca u svemu, a protivština mu nije manjkalo kroz čitav život. Sama činjenica da je Zajednica sastavljena od braće s raznih kontinenata i kršćanskih vjera, dovoljan je razlog za svakodnevne napetosti i sukobe. Ali toga rijetko ima u Taizeu. Nikad se nije oslonio na sebe, uvijek na Duha Svetoga, priznajući pritom da on sam ne može shvatiti tajnu vjere. Drugi mu mogu pomoći u onome što njemu nije shvatljivo. Živio je ono malo što je razumio, a to malo je ono jedino dovoljno. Nije bio nikada shvaćen od onih koji su se pred strahom od drugoga i drugačijega zatvarali u konfesionalizam, koji su trošili svoje snage da opravdaju svoja stajališta, umjesto da grade zajedništvo. "Krist nije došao na zemlju da ustanovi još jednu religiju, već da ponudi svakom čovjeku zajedništvo s Bogom." To je br. Roger životom pokazao. Jer Kristova ljubav nema granice, Krist je sjedinjen sa svakim ljudskim bićem, bez iznimke. Brat Roger, kad ga uspoređujem sa svecima, daleko nadilazi svaki oblik svetosti koji sam dosada susrela. Kao što je Krist raširio ruke na križu da zagrli "previše" ljudi (kako kaže Pasternak u jednoj pjesmi) tako je Br. Roger proširio Njegovu ljubav na čitav svijet, svaki kutak zemlje. I njegove posljednje riječi pred smrt bile su elargir... što znači proširiti!
(Mirna)
Post je objavljen 29.08.2008. u 16:49 sati.