Slijedeći tekst prenesen je s www.reklamacije.net
naišao sam na ovaj tekst na momnovcu i nisam znao dal da plačem il se smijem.. mislim da je ipak prije za plakanje..
Predlagatelj je u ovom predmetu osporavao ustavnost zakonske odredbe prema kojoj su ovlaštenja nadzornog odbora dioničkog društva veća u odnosu na opseg ovlaštenja manjinskih dioničara koji (ukupno) imaju do 5% temeljnog kapitala, smatrajući da je ta odredba u nesuglasnosti s ustavnim odredbama o uvjetima ograničenja slobode i prava čovjeka, poduzetničkoj i tržišnoj slobodi te uvjetima ograničenja tih sloboda. Ustavni sud je utvrdio da navodi prijedloga nisu osnovani. Prema ocjeni Ustavnog suda, dioničari i nadzorni odbor u konkretnom slučaju imaju različit pravni položaj. Nadzorni odbor dioničkog društva nije osoba već tijelo dioničkog društva, koje u ostvarivanju nadzora može ustati s tužbom protiv odluke glavne skupštine i time štititi manjinske dioničare, a ZTD mu za to daje ius standi in iudicio. Nasuprot nadzornom odboru, dioničari su subjekti pravno odvojeni od dioničkog društva. Aktivnom legitimacijom propisanom osporenim člankom 365. stavkom 2. ZTD, prema kojem tužbu za pobijanje odluke utemeljene na nerazumnoj gospodarskoj prosudbi mogu podići samo dioničari čije dionice čine najmanje 5% temeljnog kapitala, društvo se štiti od nepotrebnog uznemiravanja od dioničara koji, primjerice, raspolaže samo s jednom (1) dionicom i time zloupotrebljava svoje upravljačko pravo na štetu društva i, ujedno, svih dioničara. Ustav Republike Hrvatske u članku 49. stavku 1. Ustava utvrdio je poduzetničku i tržišnu slobodu kao temelj gospodarskog ustroja, ali ih nije ustanovio kao apsolutne slobode, jer su one ograničene ovlašću države da utječe na posljedice njihovog ostvarivanja. Zakonodavac ima pravo ograničiti slobode ili prava zajamčena Ustavom, no to ograničenje mora biti učinjeno zbog ostvarenja legitimnog cilja propisanog Ustavom i razmjerno cilju koji se ograničenjem želi postići. Poseban je interes Republike Hrvatske da se tržište kapitala regulira na način koji u najmanjojmogućoj mjeri utječe na ostvarivanje te eventualno ograničavanje prava svih dioničara, pa tako i onih manjinskih (stajalište izneseno u rješenju Ustavnog suda broj: U-I-4120/2003 i dr.). Ustavni sud je ocijenio da je člankom 365. stavkom 2. ZTD propisano ograničenje poduzetničke i tržišne slobode dioničara učinjeno radi legitimnog, Ustavom propisanog cilja i da je razmjerno cilju koji se ograničenjem želio postići. Polazeći od značenja posjedovanja dionice i ovlaštenja koja dionica daje njezinom posjedniku/imatelju, Ustavni sud je utvrdio ustavnopravno neutemeljenim predlagateljevo mišljenje prema kojem "Ustav Republike Hrvatske jamči da su strane pred sudom ravnopravne u postavljanju zahtjevima o odlučivanju o stvarnim vlasničkim pravima bez obzira na udjelu o vlasništvu u određenom stvarnom pravu", jer se to mišljenje ne može primijeniti na imatelje dionica.
Pritom Ustavni sud napominje da u dioničkom društvu dioničari nisu vlasnici nego u njemu imaju članstvo kao i u svakom drugom društvu. Pojam vlasništva se ni u kojem slučaju, niti s bilo kojeg ustavnopravnog aspekta, ne može odnositi na članstvo u dioničkom društvu.
http://www.usud.hr/uploads/priopcenje4-08.pdf
Post je objavljen 29.08.2008. u 14:00 sati.