Opće je poznato da u Izlasku 20 i Ponovljenom zakonu 5 piše da treba poštivati roditelje da bi se dugo živjelo i imalo dobar život. Još pored toga, U izlasku 21:15 piše da tko udari oca ili majku neka se kazni smrću. Ali mi smo kršćani, a to piše u Petoknjižju, a mi više nismo pod zakonom. Ja ću se ipak malo dirnuti te teme jer ju smatram malo preozbiljnom da bi se tek toliko pustila.
Poštivanje roditelja može značiti mnogo toga. Pogotovo danas. Obitelji ima raznih, a kultura još raznijih. Ova zapovijed bi se mogla rastezati u nedogled, čak i do toga da nema gotovo nikakvu vrijednost. Ovako ju ja doživljavam:
Ako me imalo dulje poznajete, znate da sam dijete rastavljenih roditelja. Za mamu mi je teško reći da mi je bila roditelj kakav je trebala biti. Zbilja, kad razmišljam o svom djetinjstvu i o stvarima koje sam čuo od nje i od drugih, propusta je zbilja bilo. Tu su pušenje u trudnoći, nedovoljna briga (često nisam imao skuhano ili oprano), nestrpljenje kao roditelj (koje nije opravdano jer sam zbilja bio mirno dijete) i sl. Nije da je bila katastrofa od roditelja, ima mnogo gorih. Npr. s mojim sestrama i sa mnom je naučila Klaićevu na pamet i bilo je nekih događaja kad je izreagirala kao mama, ali neke stvari su mi jako falile, a sad još više fale mojim sestrama. Radi toga sve mi je sada teško izraziti poštovanje prema njoj kakvo bi netko trebao imati prema svojoj majci. Poštujem ju toliko što joj ne odgovaram bezobrazno kao moje sestre (premda one to čine s punim pravom). Ipak, to nije ništa više poštovanja nego što imam prema npr. svojim profesorima. Malo žalosno, zar ne?
S druge strane, imam oca kao rijetko tko. Kad sam bio mali, sjećam se da sam jedan period odbijao ići kod tate, a mama je to poticala. To mi nije bilo lako za oprostiti joj, ali Bog mi je to nadoknadio. Shema je bila takva da sam se s njim trebao viđati svake subote. I kad nisam htio ići s njime (u to vrijeme imao sam negdje 4 godine), on se ipak popeo na peti kat svake subote da bi tih pola sata – sat proveo sjedeći sa mnom na stubištu i pričajući. To mu vjerojatno nikad neću zaboraviti. Jako mi je žao što sam toliko toga propustio s njim, ali se sada osjećam kao da mi je to vraćeno. Kad sam malo odrastao, počeo sam ponovno odlaziti do njega. Umjesto subota smo uzeli svaki drugi vikend, a kad sam se obratio i zadobio neke obaveze vikendom (omladinski sastanci subotom, bogoštovlje nedjeljom ujutro i vjeronauk navečer), podebljali smo na svaki vikend. Pored toga, radili smo skupa i to je znatno doprinijelo našem odnosu jer smo puno pričali i puno se bolje upoznali. Poštovanje koje sam ja stekao prema mom ocu, kad sam odrastao i shvatio stvari koje su se desile, ne mogu ni opisati.
Htio sam reći da ako netko zbilja je roditelj, poštovanje prema njemu bi se trebalo pojaviti sa zapovijedi ili bez nje.
Post je objavljen 29.08.2008. u 11:40 sati.