Profesor Morwitz je entuzijastično održavao govor o početku Drugog svjetskog rata iako taj događaj nije imao nikakve veze s predmetom koji predaje. Jednostavno je volio prepričavati svoju burnu prošlost i isticati svoje židovsko podrijetlo.
Ponosio se činjenicom da je kao mladić pobjegao iz Auschwitza sa dvojicom
svojih prijatelja i ukrcao se na brod za Ameriku. Iako je tu priču prepričao već stotinu puta samo ove školske godine njegovo pamćenje je jednostavno zaboravljalo tu informaciju.
Preko ramena sam pogledala Lanu koja je zijevala. Uhvatila je moj pogled i slegnula ramenima. Dorothy je u klupi do njezine popravljala frizuru pritom gledajući se u maleno džepno ogledalce.
"Bennett, vjerujte mi da ste živjeli u doba moje mladosti, s takvim stavom i kržljavim izgledom Hitler bi od vas napravio sarmu! Ne želim ni pomisliti što bi napravio onim čokoladnim mrcinama iz Afrike.", mahao je štapom ispred Elliotova zgrožena lica. "Šteta što vrijeme tako leti, nastavit ću priču sljedeći sat. Ne zaboravite napisati esej o Neronu za sljedeći sat. Točno petsto riječi!", nastavio je Morwitz nakon što ga je u prepričavanju vlastitog epa prekinulo zvono.
Dohvatila sam svoju torbu koja je lijeno ležala na prašnjavom podu i poput metka izletjela iz učionice. Latinski mi je bio najdraži predmet, no ipak nisam voljela Morwitzove zastarjele govore. Imala sam osjećaj da će mi glava puknuti od boli i raspasti se u tisuće komadića.
"Ne znam što je gore : izmišljena priča osušene šljive ili zadaća od petsto riječi.", negodovala je Lana na putu do kantine. "Koliko li je puta ispričao tu priču? Ja sam prestala brojiti nakon 55.", Dorothy je djelovala poprilično uzrujano. Svakim korakom koji sam napravila, osjećala sam se gore. U ušima mi je tutnjio neobjašnjivi zvuk, a noge su me prestajale slušati.
"Rebecca jesi li dobro?", Lana me primila pod ruku pazeći da ne padnem. "Zapravo i nisam. Mislim da sam se prehladila ili pokupila neku virozu. Od nedjelje se osjećam sve gore i gore.", odgovorila sam joj. "Nisi jedina, Haley danas nije došla u školu. Razboljela se nakon subotnjeg tuluma. Zapravo, ne čudim se pošto ste obije bile lagano odjevene.", mudrovala je Dorothy.
Sjele smo za jedan od slobodnih stolova kako bi predahnule i pojele nešto. Dorothy je pojela zelenu jabuku, Lana sendvič s puretinom dok sam se ja zadovoljila crnom kavom koja mi je pomogla da se razbudim.
"Srećom, ovogodišnji plesnjak je prošao bez incidenata, a i tema je bila puno bolja.
Becky, teško da će te netko nadmašiti sljedeće godine.", rekla je Dorothy.
"Zaista, tko bi rekao da morska tema može biti tako zanimljiva, a i Cadenov je tulum nadmašio sva očekivanja.
Caden je sin gradonačelnice Sewarda i njegovi roditelji posjeduju veliku kuću na plaži u kojoj on svake godine nakon jesenskog plesa održava tulum.
Boomp3.com
*Flashback*
Probijala sam se kroz gomilu učenika ne bih li pronašla barem jednu od svojih najboljih prijateljica. Iako je kazaljka na satu pokazivala tek deset sati većina se opustila pod utjecajem alkohola. Samo su se članovi šahovskog kluba držali po strani i raspravljali o toj igri. Ashley, vođa navijačica popela se na stol i sa čašom piva u ruci započela svoj ples. Majicu kratkih rukava svezala je nešto malo iznad pupka te je stala kovitlati bokovima.
Stigla sam do malo manje napućenog hodnika. Lijevo od mene su se nalazile stepenice kraj kojih je stajao znak "Zabranjen prolaz" kojeg se ionako nitko nije pridržavao. Desno, na podu ležala je razbijena vaza, a uz nju nekoliko praznih boca crnog vina. U glavi sam zamislila ljutita lica Cadenovih roditelja.
Na trijemu su uz ogradu sjedili Lexy i James pridržavajući pripitog Elliota na čijem
se licu jasno vidjelo trovanje alkoholom. Na Lexynoj zelenoj haljini očitavala se velika mrlja koju je bezuspješno pokušala ukloniti papirnatim rupčićem.
"Što li se njemu dogodilo?", upitah iako sam već znala odgovor. "Elliot je bio toliko glup da se natjecao s ragbijaškom momčadi u ispijanju vodke. Naravno izgubio je, ali se u isto vrijeme i opio.", bjesnila je Lexy. "Becka… imaš li vode? 'Edan sam…", mumljao je Elliot. Pomalo mi ga je bilo žao, no s druge strane zaslužio je jezikovu juhu zbog gluposti koje je učinio.
"Lexy idi i zabavi se, ja ću preuzeti ulogu dadilje", rekla sam joj. "Jesi li sigurna? Znaš da postoji mogućnost da povrati po tebi?", rekla je s gađenjem. "Idi.", pružila sam joj svoju šalicu punča.
Ukrcali smo Elliota u taxi i dali vozaču adresu njegove kuće. Nazvala sam gospođu Bennett te je obavijestila o stanju njezina sina da se ne bi previše iznenadila.
"Ne znam gdje mu je bila pamet. Dobro zna da ragbijaši imaju jači imunitet od njega.
Ne smiješ ga ni na trenutak ostaviti samog već upadne u nekakvu nevolju.", negodovala sam. "Bit će on dobro. Samo što ga čeka noć provedena u zagrljaju WC školjke i mamurno jutro. Trebao bi se oporaviti do ponedjeljka."
"Govoriš li ti to iz iskustva ili se varam?", upitala sam Jamesa. "Tako nekako.", nasmiješio se. Sjeo je na jednu od stepenica te s lakoćom otvorio još jednu bocu pive.
"Iako nije moja omiljena, poslužit će svrsi.", slegnuo je ramenima.
Otpila sam gutljaj crvenog punča i odložila čašu na stepenicu. Poigravala sam se prstima ispod glasa pjevajući melodiju pjesme koja je upravo svirala. "Budi mirna, nešto ti se zaplelo u kosu.", izustio je. Jednom je rukom uklonio bubu koja se zaplela u uvojke moje kose. Uhvatio je nekoliko pramenova i maknuo ih sa mog lica.
Iako je sve oko nas zaudaralo na alkohol i dim cigareta uspjela sam osjetiti njegov parfem čiji sam miris posebice voljela. Ruka mu je s moje kose skliznula na lice.
Nagnuo je glavu i poljubio me. Samo tako, bez ikakvog ustručavanja, kao da to čini svakog dana. Usne su mu bile tople i mekane, kao da su savršeno pristajale mojima.
«K vragu.», pomislila sam. «Ovo mi nije trebalo.»
*End od flashback*
P.S.- Osobno nisam zadovoljna ovim postom. Sama činjenica da sam se morala natjerati da ga napišem umanjuje njegovu vrijednost, no na vama je da sudite.
Neću se ljutiti ako bude iskreni. Svima vam želim uspješan početak nove školske godine! Voli Vas Rebecca.
Post je objavljen 29.08.2008. u 10:39 sati.